Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog - lipanj 2008
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Već jedno mjesec dana izvode se radovi na Riječkoj "zaobilaznici" tj gradi se druga trasa ceste. Par puta na dan zatvara se cesta radi miniranja. Tih par puta na dan ja ta miniranja osjetim kao snažan potres. Stanujem na brdu iznad budućeg tunela i pod nogama osjećam drhtanje tla. Ovo ne grade nikakvi tajkuni niti se gradi još jedan robni centar, ovo grade "Hrvatske ceste", a ja se pitam koliko su oni osigurali gradnju. Neka mi nitko ne kaže da mi se na kući ne mogu pojaviti pukotine i pitam se što bi se desilo da se to dogodi, tko bi odgovarao? Budući da imam zidove od knaufa, pukotina možda već i ima, samo ih ja ne vidim? Na drugu stranu imam psa kojeg hvata panika svaki put kada počne tlo da se trese, a psu je jako teško objasnit da se kopa tunel i nek ne brine.
Pitam se koliko su takva miniranja bezazlena, i da li ikoja firma ima pravo ugrožavati nečiju imovinu, a ne pitam se samo ja nego i ostali susjedi koji svaki puta strepe kad osjete da tlo ponovno drhti. Interesantno je i da recimo nitko nije došao do nas i pitao ili barem tu sa naše pozicije proučavao koliko su te detonacije jake. Budući da sam u naselju koje ima "geografske" nazive ulica, bojim se da neka nova u susjedstvu ne dobije ime "Kupska"!

Miniranja i zatvaranje ceste u sred turističke sezone, i to jedine ceste kojom dolaze turisti, ovaj puta neću ni spominjat :)

P.S. Moja se kuća trenutno nalazi na 102 metra nadmorske visine, nadam se da će tako i ostati :)

Teuta-Ika @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 29, 2008
Radi se dakako o muškom poljupcu, tj spotu koji je Programsko vjeće HTV-a proglasilo nepodobnim za prikazivanje, a Stanković se "usudio" da ga pusti u "Nedjeljom u 2".

Neću pričati o uređivačkoj politici jer sa sa njima ionako ne slažem u ničem, nego me zanima zašto je taj poljubac sablažnjiv?

U isto vrijeme gledamo scene nasilja, ne filmske nego dokumentarne, scene gdje se puca po našim gradovima, silovanja, i to nije sablažnjivo ali poljubac dva muškarca je? Zašto? Kada smo stotinu puta gledali baš na tom istom HTV-u poljubac dviju ženskih osoba, zar to nije ista stvar?
Mene sablažnjavaju cijene goriva, nezaposlenost i stvari koje direktno utiču na mene i moju obitelj, a tko će se ljubiti i sa kime to ne ne zanima niti me sablažnjava vidjet takve scene na TV-u. 
Kada se Madonna javno poljubila sa ženom onda je to i HTV prikazivao al nekako na simpatičan način bez ikakvih rasprava je li to moralno ili ne, naprotiv prikazano je kao posve ok! Zašto su na polju sexualnosti uopće, mediji i mišljenja podjeljeni tako da je kod žena sve ok, i sex i poljubac i golotinja. Koliko puta dnevno vidimo golu ženu na TV-u, da li to osim crkve i kvazimoralista sablažnjava, naprotiv muško golo tijelo je taboo. To je deinitivno diskriminacija spolova i definitivno jedna od rijetkih pojava gdje su žene privilegiranije. 
Tom istom programskom odboru poručujem da preispita svoje stavove o moralnosti i što je sablažnjivije, imati emisije o tome čiji su rogovi kojeg broja, i koliko je tko imao partnera van braka, tko je koga prevario i sa kime, čije je koje vanbračno dijete i koliko košta nečiji sat, ili jedan posve običan poljubac.

Teuta-Ika @ 19:10 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Ljudi su nezahvalna stvorenja, pa tako i ja.
Ni sama nisam svijesna koliko sam sretna da živim na moru. Eto turisti dolaze, plaćaju masnu lovu da dođu ovamo a ja to ne cijenim dovoljno. Kad treba ić na kupanje već mi se par godina za redom, događa da razmišljam: ima vremena, more mi je pod nosom...lako ću..
I onda stigne osmi mjesec a ja još bijela i lupam se po glavi, što sam čekala. I ljuta sam na sebe, svaki dan kad ne odem na more...
Danas ću pokušat nešto promijenit, za sat dva odo ja fino da se pljusnem, pa kud puklo da puklo.
Teuta-Ika @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, lipanj 28, 2008
Tema naravno gey pride, možda iz nekog drugog kuta.
Mene recimo gey povorka interesira isto toliko kao i povorka francuskih kuhara, samo što ovi drugi barem ne pokazuju svoju golotinju javno - iako je možda neki od njih i "goli kuhar".
Puno su mi "nastraniji" oni koji bi rado pretukli "pedere"!
Al ja recimo ne vidim razloga toj povorci i jako bi rado da mi neki sudionik povorke (i anonimno se kod mene moće komentirat) objasni čemu to?.
Želite da se zna da postojite- pa zna se.
Želite neka svoja prava, pa imate ista prava kao i ja, i kao svaki stanovnik Hrvatske.
Želite da vas ljudi prihvate, pa i Šveđan npr kad doseli u Hrvatsku mora par uvijeta ispunit da ga prihvate, npr naučit barem da se sporazumijeva, i da se na neki način uklopi, pa uklopite se i vi.
Želite nasljedna prava, da možete prenijest sa partnera, pa pišite oporuke, kao i svi ostali, a želite li pak nasljedit i njihovu penziju, e pa i ja bi rado nasljedila od susjede, isto smo si jako dobre i pomažemo se međusobno - pa ne ide...
Ja u stvari ne znam koji k*** (možda krivi izraz?) vi hoćete???
A opet gledam poruke sa vaše parade:

"Političari - ako ste gay, deklarirajte se!"

A zašto bi???
Zar nema svako pravo na svoju intimu, i da sam odlučuje koliko će ona biti javna ili ne?
Evo ja se izjašnjavam, ja sam streight, i mislim da je to ispravna orijantacija, al kad ja to kažem, to vas smeta?
A žalim i sve one političare ili druge javne osobe, koje bi da bi dokazale da nemaju ništa kontra tih prosvjeda ili sudionika istih bili prisiljeni marširat u koloni, ni tome ne vidim smisla, pa ja podržavam prosvjednike iz Mungosa, umirovljenike, radnike koji rade nedjeljom i još dosta njih pa ne moram se kako bi to dokazala i ukazivat u koloni, uostalom zašto onda ti isti političari koji su se danas odlučili davat podršku to ne rade kod svih prosvijeda, ako misle da na taj način nešto dokazuju?
i još jednom, svim pripadnicima današnje parade, mene ne smeta vaša sexualna orijantecija, mene svetate vi svojim ponašanje van kreveta! 

Bio je jednom jedan pomorac koji je svaki puta kada se iskrcavao sa broda u salonu ostavljao istu poruku posadi koja ostaje:
 "Jebite se kako znate, pozdravlja vas Rogić Mate"!
Teuta-Ika @ 15:57 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
petak, lipanj 27, 2008
Često sam sa svojim psom u prirodi, uživamo, samo se jedne stvari bojim.
Zmija
Ne toliko radi mene, ja sam sa njom već imala neugodno iskustvo, pa čak i ne tako neugodno kao što mnogi misle. Mene je strah zmija zbog moje kuje. Ona uvijek nekoga vraga njuška i uživa svoj nos svugdje zavlačiti. I stalno sam bila u panici da mi ju zmija ne ugrize. Trčat do veterinara sa psom od tridesetak kila u rukama nije mi baš izgledalo idealno, pa sam počela ispitivati šta mogu napravit i da li mogu nabavit Antiviperum. Ne mogu, mislim protuotrov da se nabaviti, ali ima par mana, mora se čuvati na hladnom što znači da bi sa sobom morala imati frižiderić, dosta je skup, a rok trajanja jako je kratak. Tada mi je osoba u ljekarni preporučila SOLUMEDROL (lijek za ljude ali i za životinje u manjim količinama), nije protuotrov ali nakon ugriza spriječava alergijski šok, nema oticanja i problema sa disanjem, i daje nam dovoljno vremena da "normalno" stignemo do veterinara, ili doktora,ne mora se držati na hladnom i košta oko 12 kuna.
Pakira se kao ampula, pa uvijek sa sobom imam i špricu i iglicu. Preporučam svim osobama koje su alergične na ugriz pčela i sličnog da si ga u dogovoru sa lječnikom nabave, može spasiti život njima, (mojoj svekrvi je- nakon pčele) ili bilo kome u blizini. Ne znam zašto doktori o tome ne obavijeste svoje pacijente - alergičare jer znam da jako malo ljudi i to baš onih kojima najviše treba 
nemaju pojma o Solumedrolu.
Ako i vi imate ljubimca ili problema sa alergijama, popričajte sa svojim farmaceutom 12 kuna je zaista malo a može spasiti život!
Teuta-Ika @ 10:50 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 26, 2008
Nedavno se desilo na Krku - krađa identiteta.
Osoba neka se zove A, koja ima kuću na Krku, ali živi u inozemstvu, posve slučajno htjela je nešto adaptirati na svojoj kući pa je otišla do gruntovnice podići novi izvadak. Tada je doznala da je kuću prodala prije više od godine dana!
Uknjižba je izvršena na temelju lažnih dokumenata ali sa pravim brojevima te kupoprodajnog ugovora kod bilježnika. Osoba B koja se pojavljuje kao kupac tj sad već sadašnji vlasnik nekretnine također nije imala pojma o tome. Naprotiv osoba B kaže da je koliko zna do sad vlasnik barem 3 kuće, i stanova.
Želim reć da je i osobi B netko ukrao identitet.
Sud kao sud ne može bez suđenja poništiti kupoprodaju a svi znamo koliko su sudovo brzi, ma da je u ovom slučaju dokazana prevara, to za sud ne vrijedi.
Svi koji imate kakvo vlasništvo (atraktivno naravno) a ne kontrolirate papire možda ne bi bilo loše da jednom na godinu uložite 20 kuna na ishodovanje papira, da vam se ne bi dogodilo kao osobi A koja je trenutno nešto kao podstanar kod osobe B :)

A tko zna, možda ste i postali vlasnik preskupog terena uz more.
Teuta-Ika @ 12:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 25, 2008
Gledala sam nekada davno "Prosjake i sinove", cijela je familija gledala, ma šta pričam familija svi su gledali, i svi smo se smijali Matanu i njegovoj lukavosti. I ja sam jedva čekala idući nastavak....
Do današnjeg dana kad god nakon dosta dugog vremena pogledam neku reprizu, čini mi se kao posve drugi film, ne znam jel se promijenila okolina, shvaćanja ili ja?
Uvijek se naravno tek u reprizi razočaram. Tako sada ponovo bacim pogled na istu seriju i nekako mi osmjeh uopće ne dolazi na usta.
Naprotiv
Gledam ju sa nekom gorčinom...gledam ju očima odrasle žene, koja primjećuje odnos prema ženi u toj seriji. Ne, ne zamjeram seriji, ona je ocrtavala neko vrijeme, za koje možda nije bio čudan takav odnos, gorčina je u meni jer se ništa promjenilo nije. Nijanse su možda druge, sudionici također al stav prema ženi potpuno je isti!
Zašto tako mislim? Pa okrenite se, pa ne treba daleko, dovoljno je i po blogeru pažljivo čitat.
Pretpostavimo da onaj koji ima kompjuter i na netu je ipak ima neke informacije dostupne, situiran je, smatra se intelektualcem, a ona vidim da žene i dalje smatra nižim bićima nesposobnim za obavljat jednostavne motoričke radnje poput vožnje automobila, nesposobne da bilo šta obave ili postignu bez da pokazuju sise, ili se služe drugim "mudrostima". Pogledajmo Tv program i pitanja (aktualno) kako to da sad više žena gleda nogomet? Treba bit muškarac da bi se shvatilo pravila igre, valjda žene to također nisu sposobne, ma naravno da nisu, pa pitajte ih samo što je zaleđe, jel da? O politici da i ne govorim, opet blogerski primjeri naravno, od kuda bi "kokoške" znale išta o politici?
Samo mi se jedna pjesma mota po glavi: "Ništa se ništa, promijenilo nije"
Žene su i dalje smatrane plavušama, barem onako općenito, ako slučajno odskače od šablone onda je sigurno ružna ili lazbača!
Na žalost žene nisu te koje takvo mišljenje mogu promijeniti, da bi došlo do promjene ona se treba desiti u glavama muškaraca, intelektualaca koji na taj umjetan način, pa makar samo i u svojim glavama u stvari sebi podižu ego i smatraju se nadmoćnima. Dok god se čuje rečenica "ne mješaj se u muške poslove" Matan je i te kako živ!
Ne znam, ja eto nikada niti jednom ginekologu nisam rekla da mu tu nije mjesto, naprotiv smatram ih čak i boljima u tom poslu. 
Kada ono počinje 21 stoljeće?
Teuta-Ika @ 00:22 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008
Ljeto upržilo, tražite spas u moru...
Dođete npr na plažu u Medveji, kad tamo na ulazu na plažu dvoje zaštitara koji vam kontroliraju torbe! Od kuda im uopće pravo kopat po mojoj torbi?
I onda slijedi obavijest: ne možete nositi svoje sendviće ni sokove, ne možete ni svoje ležaljke i suncobrane jer koncesiju za plažu ima Hemingway grupa, u čijem kafiću u blizini možete kupit sendviće na tone ako baš poželite.
Na toj istoj plaži kupaju se i gosti kampa koji sa Hamingway grupom nemaju ništa zajedničko, a plaža je također i plaža kampa.

Na pitanje zašto se na plaži u Medveji može jesti sendvič kupljen u Hemingway lokalu, a ne onaj kupljen u trgovini, Kovačević odgovara da je malo začuđen pitanjem.
    – Bilo bi to isto kao da ste me pitali zašto gost u bilo kojem restoranu ne može podgrijati svoju juhicu ili slično. Mislim da se svi zajedno polako moramo navikavati na svjetske standarde u ugostiteljskoj ponudi

Pa ljudi moji od kad je plaža ugostiteljski objekt???
A da stvar bude još gora pogledajte ovaj primjer:

Zbog novonastale situacije vrlo je ljuta i Rozika Sanstrem, također gošća kampa, čijem suprugu, osobi s invaliditetom, nije dozvoljeno da sa svojom posebnom stolicom dođe do plaže. 

Ja nemam drugih riječi nego da je ovo nečija samovolja. Do sad mi je plaža u Medveji bila jedna od omiljenih, na ovaj način sigurno dugoročno neće da ispadne dobro, većina se ljudi okrene i ode, kamperi produžuju za Mošćeničku dragu, pa čak ni stanovnici Medveje ne žele se više tamo kupati jer je podzemni prolaz kojim se puno lakše dolazilo do plaže (naročito starijima i maloj djeci) zatvoren, pa su sad svi prisiljeni pretrčavat magistralu. E pa mislim da bi i onaj tko takve koncesije ugovara trebao dobro pogledat i ustanovit i to kako će se te koncesije sprovodit i na šta se sve ta koncesija odnosi jer moj sendvić je moj i ide samnom gdje god ja hoću i na njega koncesiju nema nitko!
Teuta-Ika @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 23, 2008
Svaki put kad čujem tu pjesmu kažem da ću idući put kad odem u dalmaciju sama da ju oberem da ovi ne kukaju preko 60 godina...samo neka mi pokažu di je. 
I tako eto ja imam volje da im pomognem znam da bi trebalo brat te masline, čula sam na radiju kako pjevaju o tome, na tv se vrti spot, pa onda je to valjda tako? A onda se pak mislim a što ako se Dalmatinci naljute na mene pa me proglase nekakvim neprijateljskim elementom jer više neće imati o ćemu pjevat? Pjesma više neće imati smisla, a maslina će bit neprepoznatljiva. Nisam više pametna. Možda je tu maslinu trebalo obrat onda prije šezdesetak godina kada je pjesma nastala a danas bi ju možda trebalo sačuvati baš takvu, jer je eto postala neka vrsta suvenira, stabla koje je opjevano, možda se više ne bi trebali sramit što smo davno bili ljeni...eto su se i prilike promjenile, ni masline više nisu iste. Kažu da stara maslina daje bolje ulje, ja ne znam, ne kužim razliku, sve više ovisi o tome tko ju obrađuje, tj tko vara dok to radi pa uvali manje ili više sranja unutra tj manje ili više rafinira...
I sad neki govore da je ta maslina mnoge zavila u crno jer su umrli od žalosti gledajuć ju, tj njene plodove kako padaju neiskorišteni po zemlji i trunu, a drugi se pak vesele jer je sve uokolo nje plodna zemlja i ogroman maslinik...ne znate o čemu pričam jel da, pa o Hrvatskim sisama??? Kako to do sad niste skužili kad je to tako jasno?
Ako i dalje nije jasno obratite pozornost na naslovnicu i raspravu o stvarima koje svatko tumači na svoj način. Većina njih na krivi, al njima se ne da dokazat da to što su masline propadale nema baš nikakve veze sa Europskom zajednicom koja je nastala puno puno kasnije...i da ja nemam Hrvatske sise, nego moje!
Teuta-Ika @ 22:58 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 22, 2008
Već se duže godina bavim ljubimcima i stalno nailazim na neke zablude u vezi njih. Tako da odmah objasnim par njih:
Pas može (pa čak je i najzdravije) jesti sirovo meso i neće od toga postat agresivan.
Ne postoji nikakva kost koja urasta u mozak u ni jednoj godini, ni u jednoj pasmini.
Ne postoje pasmine koje su opasne i agresivne, postoje samo neodgojeni psi ili psi namjerno učeni na agresivnost.
Pas sa rodovnicom je skup . RODOVNICA KOŠTA 100 KUNA.
Ali zabluda o kojoj želim pričati odnosi se na zabludu kupnje.
Pa tako netko poželi da ima ljubimca i otvori oglasnik.
Prvo će se zaljepiti baš za one oglase u kojima piše "prodajem malttezere, pekinezere, mopsove, i ostale pasmine" I pomisli da je to baš pravi uzgajivač i da se kuži u pse kad ih ima toliko. Istina je suprotna - naišli ste na švercera i preprodavača, pas je naravno bez papira jer većina misli da su papiri "samo za ić na izložbu". Papiri tj rodovnica (jer često pod papire podvale knjižicu o cjepljenju) je dokaz da su roditelji psa prošli uzgojni pregled, da je generacijama kontrolirano njihovo zdrastveno stanje.
Svi ovi psi ako se radi o osobi koja prodaje više pasmina su šverc, a zna se što je šverc - kupi jeftino - prodaj skupo. To su psi nabavljni preko granica za možda 50 do 100 eura. Cijena psa iz uzgojnog legla puno se puta čak i ne razlikuje od ovih švercerskih nakon šta oni ubace svoju zaradu.
Također neka ljudi ne padaju na foru da postoji u istom leglu  pas sa rodovnicom i bez, nije istina da 6 ili 8 njih dobiju rodovnicu a ostali ne, već par godina svi psi u leglu dobivaju rodovnicu. I kada vam netko kaže da ju nije htio vadit jer da ljudi ionako traže samo za kućne ljubimce - laže.
Pa promislite malo, ako je pas sa rodovnicom toliko skuplji, ne bi li se vlasniku isplatitlo uložit tih 100 kuna na rodovnicu a psu se poveća vrijednost koji puta i duplo, ako ju nije vadio zapitajte se zašto.
Ne postoje "čistokrvni psi bez rodovnice" jer nikada ne znate stvarne roditelje, a ako roditelji pak imaju rodovnice, a štenad ne lako je moguće da kuja ili mužjak nisu dobili uzgojnu radi bolesti u familiji pa su isključeni iz uzgoja.
Psi koji su švercani su loše hranjeni, zapostavljani i najčešće nisu ni čišćeni od nametnika. Nije se jednom dogodilo da su psići neposredno nakon kupnje uginuli i to u najtežim mukama, jer su bili toliko invadirani nametnicima da im je crijevna flora bila potpuno uništena.
Osobno sam mnoge upozoravala da ne kupuju takvog psa, ali "ima i susjed i pas je ok" pa su ga kupili..kasnije su meni došli kukat. Većina budućih kupaca nema pojma da postoje bolesti vezane za određene pasmine, glavno da je mali i slatki..kasnje kod veterinara ostave bogatstvo.
Za mobitel ljudi daju i po 500 eura. a model promjene za godinu dana, za psa koji će im desetak godina biti prijatelj i društvo im je skupo. Idite onda u azil, udomite nekog psa i napravite dobro djelo.A oni koji žele malog čupavog, e to se plaća, vjerujte mi nema tu neke zarade, posjećivat izložbe po cijeloj Europi, na parenje potegnut npr u Englesku, a dobit 2 štenca nad kojima provodite 2 mjeseca neprekidno, nije mala stvar, u svakom slućaju švercer opet više zaradi. A ima uzgajivača koji znaju dat psa na rate, ima ih čak koji daju za simboličnu naknadu (ne izložbeni pas) samo se treba raspitati. i Na kraju od uzgajivača žete doživotno imati pomoć i savjete, švercer drugi dan mjenja broj telefona, o garanciji ni ne sanjajte, a kada vam psić ugine a on kaže da će vam dat drugog u zamjenu promislite - da li vam od takvog čovijeka treba još jedan jednako bolestan pas?
Moram reć da postoje i "kućna legla" opet radi zablude da se kujica mora barem jednom pariti, što nije istina, pa se kujica pari sa susjedovim psom i može bit sve u redu, ako poznate ljude, znate da su štenci bili maženi i paženi možete udomit i takvog psa. Ali moj savijet je i dalje izbjegavajte švercere, radi psa, radi vas a i radi toga da vam se ne smiju kad kažete da je "čistokrvni bez rodovnice" a ne liči na pasminu uopće :)
Teuta-Ika @ 23:12 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, lipanj 21, 2008
Eto se noć prespavala, pa smo razumniji i pametniji.
Popušili smo jednu utakmicu ali nismo izgubili radi neigranja, nezainteresiranosti, neznanja,a niti su se dečki vukli po terenu. Nismo izgubili ni radi sudije, jer je mogao za Turke dosuditi barem jedan penal. Bilić i dečki igrali su odlično, ništa gore i ništa bolje od Turaka. presudile su nijanse i sreća.
Mislim da bi dečke trebalo dočekati kao da su pobjedili u finalu, jer i do ovuda stić je puno.
Koštala nas je poslovica "Da bog da imo, pa nemo". Eto to se dogodilo, ekipa je jednostavno ostala šokirana, baš kao i ja.
Ali po meni i uza sve penale, opet smo mogli pobijedit, a krivac ja po meni HNS.
Sin mi stalno govori da su mi sve zavjere, al ovaj se put složio samnom.
Hns je krivac jer je tko zna kome (npr Tariku i Vlatki) podjelio ulaznice, a oni "pravi" navijači koji su od kvalifikacija bodrili repku, ostali su doma. Za cijelo vrijeme utakmice nije bilo onog prepoznatljivog i konstantnog navijanja, samo glupavo allle allle, tako da ja nisam znala uopće čije navijače slušam.
Dobro se zna da su navijači 12 igrač, i zna se kolika je moć u njima, i ovi jučer su se nešto trudili, ali to jednostavno nije to! i u trenutku kada je trebalo "podignuti moral" i dati podršku našim dečkima, povicima im dat do znanja, da nije sve gotovo i da i dalje imamo iste šanse kao i Turci..opet bledunjavo allle allllllle.
Falila je podrška onih koji znaju kako se bodri ekipa, koji znaju zapjevat (jučer nisu nijednom) i koji daju svoje srce, pa onda ga daju i dečki na terenu.
Uz ovakvu "podršku" kao jučer naši su osjetili da je gotovo, pucali su samo da čim prije završi!
Znam da su danas svi teoretičari i da teorija ima masu, ova je moja, najbolji igrač (ne mislim na Da Silvu) ostao je doma..i kriv je onaj koji ga nije pozvao, al lovica je strašno privlačna stvar, a i potražnje za kartama je bilo...pa što ne bi malo..jel da?
Teuta-Ika @ 22:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
...i ljuta
...samo toliko
Teuta-Ika @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 19, 2008
Eto zgode koja mi se dogodila.
Muž mi je sa brodom u Brazilu. Htjela sam ga iznenadit i poslat mu jedan mp3.
Potrudila sam se i došla nekako do maila agenta koji mu dolazi na brod. U pismu sam zamolila agenta da mp3 koji sam poslala, sprži na Cd i donese mužu kad bude išao na brod.
Kasnije mi se javio i rekao da ne može takav file primit mailom, pa sam ga ja upitala jedno jednostavno pitanje:
Do you have msn or skype?

Danas je muž dobio CD sa isprženim skypom i msn-om i mojim pozdravima!
Pozdravio je on i mene i agenta.
Toliko o poznavanju engleskog jezika, i to od službenika kojem je taj jezik službeni a ne portugalski.
Teuta-Ika @ 00:26 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 18, 2008
Evo, zadnjih par postova pisala sam o tome kako nas net može povezivati. Kako smo se svi povezali i sprijateljili, i kako se družimo "u dobru i u zlu". 
I malo prije dođem na forum i ugledam topic sa posljednjim pozdravom za našu forumašicu Sanju.
(Nije osoba M iz priče)
Sanja je također bolovala od duge i teške bolesti, i prekjučer još bila na forumu. Sada je više nema.
Nema jedne divne, tople i blage osobe. Osobe koja je mnogima pomagala savjetima koliko god je mogla. Osobe iza koje sigurno ostaje praznina, i uvijek isto pitanje:
"Zašto uvijek naljbolji?"

Zbogom Sanja!

Teuta-Ika @ 11:42 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 17, 2008
i za kraj slika naše ekipice, kada nam vrijeme dopušta, pa iskoristimo to za ljepo druženje, šetnju ćakulu i sve ostalo. A čak i naši ljubimci vole jedan drugoga tako da se nikada ( a znalo je bit i preko 15 pasa) baš nitko nije potukao od njih, naprotiv baš su se "učoporili" i jedan drugoga spremni su branit.




Kad se nešto hoće i može se, i sve je moguće:


Teuta-Ika @ 01:24 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 16, 2008
Ako ste pomislili da je "Božićno čudo" bilo samo to, jedna epizoda i gotovo - prevarili ste se. Čudo zahvaljujući dobrim ljudima traje i dalje, a to čudo pomaže i daje snagu M da nastavi u svojoj borbi. I svi mi skupa i vjerujemo da zaista pomaže jer oporavak traje, ide sporo ali na bolje. I mora ići, uz toliko pozitivne energije, teško je odustati.
I svi dobro znamo kako je roditeljima od M, poslati ju u drugi grad na kemoterapiju, a znate kako im je?
Jednostavno - zato jer znaju da u tom drugom gradu postoje ljudi koji će se brinuti o M, kao da je njivova, majka, sestra ili samo prijateljica. I ti dobri ljudi brinu se za M. Posjećuju ju u bolnici i daju podršku kada treba izdržati... A M se usput i "razmazila" pa tako u bolnici ima alla card ručkove :)






I neka se je razmazila, zasluži!
I za sve one koji misle da je rijetkost, naći dobre ljude i dobre prijatelje poruka - nije teško samo treba znati tražiti. Dajte si priliku i pronaći ćete!
Teuta-Ika @ 11:41 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 15, 2008
Ne želim spominjati uopće kave koje sam popila sa net prijateljima, želim pisati o nečem puno većem.
Prijateljstvu, ljubavi, i dobroti koje ima svugdje oko nas, samo je često ne znamo vidjeti.
Imam net prijatelje, sa kojima sam prošla i radosti i tuge. Prošla smrti najdražih, i u tim trenucima ljudi su došli na net, jer im je netko trebao baš taj trenutak, i jer je znao da će taj netko biti tu!

Ja mogu reći da sam prošli Božić prošla u suzama...radosnicama. Da se ovo čemu sam i ja bila dio dogodilo u Americi, već bi bio snimljen film. A naučilo me je i pokazalo da prijatelja i dobrih ljudi ima svugdje.
Doživjela sam, ne samo ja, nego svi sudionici pravo "Božićno čudo"!
Da malo pojasnim, "visim" na jednom forumu o kućnim ljubimcima, forumu sa puno dragih, toplih i dobrih ljudi. Sa nama je i mlada cura, tek zašla u dvadesete, a već teško bolesna od raka i trenutno na kemoterapiji.
I na forumu smo se u jednom posebno otvorenom topicu počeli dogovarat kako bi bilo ljepo da se nađemo za Badnjak, na jednoj kavi onako svi zajednički...
To smo se dogovarali javno da cura (nazovimo ju M) ne skuži naše stvarne namjere...
A tajno smo se nalazili i okupljali po svim gradovima lijepe naše. Okupilo se preko 350 ljudi. Jedan je forumaš napravio od drva prekrasnu zlatnu piramidu, sa prorezom za ubacivanje donacija. Ta je piramida poput štafete prošla cijelu Hrvatsku. Uz nju je išla i knjiga sa naljepšim željama, mislima, osjećajima, ili pjesmama, bilo čime što smo M htjeli reći.
I sad zamislite Badnji dan (Zagrebčani će to lako zamisliti jer je bila takva mećava da se nije moglo hodat po gradu). A M je baš poželjela bijeli Božić. Zamislite M koja dolazi na sastanak na jankomiru, i dolaze ostali forumaši, po dogovoru svi sa svojim četvoronožnim ljubimcima...Neki i iz Dalmacije, Rijeke, Zadra...usprkos nevremenu.
Zamislite sada da se jedan dio tobože otišao prošetat sa psima a kako bi pripremili planirani događaj, i zamislite kako se vraćaju na čelu da Djeda mrazom, i psom sa crvenom kapicom, koji na leđima nosi piramidu upakiranu u celofan...
I kada pas krene prema M, kada jedna osoba počne čitati naljepše želje cijelog foruma, i kada M shvati da je sve to zbog nje! Kada shvati da su ljudi iz svih krajeve došli po najgorem nevremenu, samo da joj stisnu ruku i požele sve najbolje. Vjerujte mi i danas kad čitam taj topic i gledam slike ne mogu a da ne pustim suzu, i čitam ga i čitam, i tako sam čitala i na Božić...
M se tek kasnije javila, jednostavno nije imala snage da nam zahvali na doživljaju koji će sigurno pamtiti, na emocijama, koje smo svi zajedno proživljavali, i na knjizi i donacijama koje su skoro stigle do 40 tisuća kuna, ali to je doznala tek doma, otvarajući piramidu.
Vjerujte mi, ovdje je novac zaista tek simbolika za svih nas, ali za M on je bio čudo!. Ljubav koju je tada doživjela bila je čudo, ali najveće čudo dogodilo se u nama sudionicima...
Mi smo zahvalni M, zahvalni na tome što je od svih nas napravila bolje ljude, što nam je omogućila da u ovom materijalnom svijetu shvatimo da su ljudi najveće bogatstvo, i da ima dobrih ljudi na sve strane. Zahvalni smo joj što je i nama nevjernicima pokazala što bi trebao biti Božić!
Zahvalni smo joj što postoji!


Evo npr jedan komentar sa foruma:
"za druženje sam dao mali dio sebe, ali i dobio mnogo od tebe....i više nego mogu napisati ili objasniti....
Mi ljudi stalno seruckamo, plačemo, zahtijevamo, tužakamo se.......eh....kako mi to sad bijedno i smiješno izgleda....
da ne duljim....mene je tvoja veličina posramila i od mene si ničim izazvana učinila većeg čovjeka...
Poanta moje poruke je da ne trebamo mi tvoju zahvalnost na maloj kapi u ovom moru života što smo ti dali.....
Već mi tebi dugujemo zahvalnost na velikom valu.....koji je zapljusnuo male uvale naših života.
Iznenađen sam energijom koju imaš u sebi, a još sam više iznenađen što tu energiju od tebe crpe mnogi drugi....koji bi je logikom stvari trebali imati mnogo mnogo više.
Ali, bez velikog srca, nema ni energije!

Poštivajući identitet stavljam samo "daljinske slike" povorke ljudske dobrote i prijateljstva:




 i samo da kažem da je M na kraju nakon svega dobila i slike svih naših okupljanja, po svim gradovima!

I opet pitam isto, net otuđuje ljude???
Teuta-Ika @ 01:53 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
subota, lipanj 14, 2008
I tako sam ja u svojim početcima, surfala netom, i tražila neke informacije, koje su mi u to vrijeme bile potrebne, dok sam uvijek sa strane imala upaljen chat tj mirc.
Sve je to bilo dok je još trajao rat, sjećam se dobro koliko nam je tada značilo druženje, koliko je dečku iz Osjeka značilo da smo "sa njim", pretpostavljam i koliko je to druženje značilo "Slonu", dečku koji je ostao trajni invalid, branitelju koji je snagu nalazio među prijateljima, virtualim i stvarnim...
Ekipica je počela da se povećava, pa smo mi "istomišljenici" osnovali svoj kanal #more, i tada su počela još intenzivnija druženja. Pridružili su nam se još neki "novaci" i neznalice za nas okorjele. Istina je da su me svi oni "pretekli" u roku od 6 mjeseci al ne smeta :)
Tada smo nakon riječi, otkrili i slike. Ne samo da smo svoje slike razmjenili, nego smo se odlučili i upoznati u živo. Pa smo išli (ekipa Zagreb _Rijeka) u posjet Novigradu čiji je gradonačelnik nickom Špar, surfao zajedno sa nama, također dekan pedagoškog fakulteta iz Pule (Gofi - hvala mu da mi je omogućio da završim započeti faks) i puno još osoba za koje nikada ne bi vjerovala da ću upoznati. Nakon slika otkrili smo program "Netmeeting", e taj je program bio super, mogli smo razgovarat mikrofonom i crtat zajedničke slike...ako ste ikada probali crtat u paintu onda otprilike znate kako je to izgledalo, a mi smo, nas desetak znali satima crtat jednu sliku, precrtavat jedan drugome i nadodavat prostačke elemente...tako se sjećam da je netko jednom počeo crtat more...pa je drugi nacrtao barkicu, pa je treći (HRM) nacrtao razarač, onda ne netko na barkici nacrtao plavušu..i odjednom se top na razaraču uzdignuo u nebo :)
E taj isti program netmeeting imao je kao što sam rekla i omogućeno da se svi skupa slušamo. Tada još nije blo mikrofona skupa sa slušalicama, nego su bili ogromni, tj klasični mikrofon kao da pjevamo. Radi toga je bilo jako nezgodno držati mikrofon u rukama, tipkati i crtati u isto vrijeme, pa je načešća rečenica koju sam čula, kad je netko htio razgovarat bila "Stavi prsluk" jer je jedino tako bilo moguće da mikrofon uvalim u pogodno postolje, a da ruke ostanu slobodne za tipkanje.Dečko pod nickom Cody ( o njemu će bit još riječi) znao se zavući pod jorgan skupa sa kompom kako ne bi probudio curu dok se sa nama smijao. To je već bila teška ovisnost, i skoro mi prsluk više nije trebao za mikrofon koliko za podočnjake, jer je ostanak na netu do 6 ujutro već predstavljao tradiciju.
Rat je završio, dečki su diplomirali, zaljubili se, i počeli tražiti poslove kojih tada baš i nije bilo na izbor. Cody (rekog da ću o njemu više) je završio nformatiku, isto kao i njegova cura Mia...tražio je posao u struci, po mogućnosti negdje na moru jer je rodom iz Ploča, pa mu panorama sa prozora u Varaždinu nije odgovarala. Ja sam naišla na oglas za informatičara u Rijeci, slučajno je vlasnik firme bio poznanik, pa se desilo da je Cody u četvrtak diplomirao a ponedljeljak nakon toga počeo radit u Lovranu..ali njegov je sam bio završiti u Americi. Nakon godinu dana uspio je ostvariti svoj san, cura Mia i ja smo ga "pratile" virtualno u ostvarivanju njegovog sna. Nakon 6 mjeseci oženio se ( za Miu naravno) i ona je otišla da skupa sa njim djeli san, ali veza prekunuta nija bila nikada. Tako se nakon dvije godine desilo da me nazove i pohvali se kako je dobio sina. Isti sam čas ugledala i sliku malog Marina u naručju mame...i naredbu "seljo, nabavi kamericu!" Kako sam ja mislila da je to preskup sport, on iz New Jerseya mi je našao u blizini kuće kamericu za 115 kuna (dobro se sjećam)i naredio da se za "pola sata vidimo"!
I tako sam upoznala prvu "mircersku, američko hrvatsku bebu!". Upoznala sam još puno beba, nekako osjećam da sam povezana i sa njima, pa pratila sam ih od prvih dana, eto sad već i do škole...i onda neka opet netko kaže da net otuđuje?

Teuta-Ika @ 14:37 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Gledam ja danas dnevnik Nove tv i vidim da neki branitelj u kolicima prosvjeduje radi radova u okolini, koliko sam shvatila nekakav opet tržni centar. I taj Branitelj me podsjetio na neke davne dane, dane kada sam počela sa zarazom koja se zove internet.
Tada  mu je nick bio "Slon" i jedan je od onih koji su meni jako pomogli u svladavanju toga čuda zvanog internet...ali da krenemo od samog početka.
Imam brata 14 godina mlađeg. Tamo negdje 1991 ja sam već imala svoje domaćinstvo, on je još uvijek živio sa roditeljima. Već tada je bio zaluđen kompjuterom,ali mu roditelji nisu bili baš od volje za kupit komp. Tada je mene počeo uvjeravat da mi je kompjuter "neophodan za domaćinstvo"...i uvjeravao me mjesecima, sve dok mi jedan dan nije rekao da ću moć pričat sa "milionima ljudi iz cijelog svijeta".
Drugi dan sam kupila komp. Tada mrcinu Pentium 386. OS je bio win 3.1.1.Modem (ne sjećam se više marke) al brzina 2400, HDD mi je bio 860 :)
Uz komp sam kupila i knjigu kako se spajati na internet, tada se još sve radilo ručno...bilo je jedno tridesetak prozora za ispunit, i ne znam je li tada itko to znao napamet. Mislim da smo cijeli dan proveli u "poštimavanju". To je bio samo prvi korak. Rijeka je u to vrijeme imala samo 5 modemskih ulaza, uvijek zauzetih...Nije još bilo ni HT-a il kako se tad zvao, tj nije bilo službenog operatera, spajalo se najčešće preko fakulteta, i to preko Pule, Rijeke, Dubrovnika, Zagreba i Varaždina. Ukupno oko 30 modemskih ulaza (carnet). Spajalo se hyperterminalom ( da znam da nemate pojma što je to - vjerujte mi na vašu sreću) ili telnetom...Chat u dosu otprilike :). Tek smo se drugi dan krenuli spajat, utipkaš broj, ja sam se spajala preko Dubrovnika jer je tamo najčešće bio slobodan ulaz, pa kad sam imala sreće mogla sam upast nakon kojih sat vremena. Modem je toliko škripao da je mogao probudit susjede, tada sam naučila i prvi komandu dat kompu bila je to ATLO - naredba kojom se stišavao modem :).
I onda je došlo prvo spajanje...
Prvu sam put u uglu ugledala novu ikonicu sa dva monitorića...
Ali seljo ko seljo, nisam znala da moram imati i nekakav program za internet, pa se eto desilo da sam do 6 ujutro buljila u desktop u nadi da će mene pronać netko željan ćakulanja. Uporno sam sjedila za kompom, dok je brat radio tosteve, znam da sam ga zamolila da gleda u monitor dok ja odem u wc da se ne bi tko javio baš tad...
Nemojte se smijat, tada nije bilo još nikoga tko nam je mogao objasnit da je potreban i program, većina nije znala niti što je kompjuter. A ni moj brat baš nije bio znalac kao što sam ja mislila..
To buljenje u desktop trajalo je puna 3 dana...nitko se nije javljao.
I onda je meni dojadilo pa sam pitala brata "Što se može desiti ako ja nešto krivo stisnem?" I nakon što mi je objasnio da komp ne može eksplodirat niti se pokvarit, nego da u najgorem slučaju moramo nanovo sve instalirati, ja sam počela kopat po svemu..
Tako sam probala pisati i u notepadu u nadi da to možda netko čitat!!!
Nakon nekoliko sati otvaranja svega što se dalo otvorit kliknula sam i na neku ikonicu "mIRC" ... 
i počela se derat..."trči, trči..trče neka slova po ekranu!" I ugledala prozorčić na kojem je pisalo "connected"!
Još uvijek mi je misterija kako sam upala na naš server...kliknula na neki kanal, zvao se #croatia  i odjednom skužila da tu ljudi pričaju!
Bilo je par kanala: croatia, piglu...i još možda 1-2...
I na tom kanalu upoznala sam "Slona" - Branitelja iz početka priče, točnije ekipu iz MORH-a koji su tada jedini uz mene bili na netu :) Kako smo bili dvoje, brat i ja dali smo si nick "Duo" (kasnije kada su roditelji popustili i kupili bratu komp, on se prenickovao u maštovito "Duo2")
Slon, štef, Deff, Rado, Legend (morhovci) bili su ekipa koja me je učila prve korake, jako susretljivi, dragi ljudi i prijatelji sve do danas...
Koštale su me te instrukcije puno puta stiskanja alt + F4 za pomoć i slične spaćke ali me koštalo i ovisnosti do dana današnjeg...
Kako nas je tada bilo ne više od 30 na cijelom serveru ( i ne samo na serveru nego u cijeloj HR) svi smo se međusobno upoznali, odlazili po cijeloj HR na proslave diploma, odlazaka u vojsku, useljenja i svake druge prilike kada želiš da veselje podjeliš sa prijateljima.
Za danas je dovoljno, sutra ću se više raspričat o tim davnim danima, svim glupostima koje je jedan početnik tada radio, prijateljstvima koja traju do danas, i o netu koji kažu da otuđuje ljude...ja se složila ne bih.

Teuta-Ika @ 01:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008
Rijeka i njeni građani od 9. lipnja do 16. lipnja obilježavaju blagdan svojega zaštitnika,  – blagdan Svetoga Vida.Iduća četiri dana Riječane očekuje bogat duhovni, kulturni, glazbeni i športski program, najavili su čelnici gradske uprave i Riječke nadbiskupije. Svečana proslava počinje danas ispred riječke prvostolnice, katedrale sv. Vida na Trgu Grivica, gdje će tradicionalno biti iznesena zastava zaštitnika grada.



Kopiram iz raznih medija presjek nekih događanja:
Danas je u katedreli Svetog Vida predstavljen program ovogodišnjih, sedamnaestih po redu dana svetog Vida. Dani započinju 11. lipnja kada će se u 19:30 održati svečana sjednica Gradskog vijeća te će se tada predati nagrade Grada Rijeke. Idući dan započinje u boćarskom domu Vežica s turnirom u boćanju i briškuli za umirovljenike. Nastavlja se sa stručnim skupom «Otkucaj riječke prošlosti» u Gradskoj vijećnici.

 "Fiumanka"
Mediteransko ozračje u kojem riječka luka postaje jedna velika marina i ove godine postaje prepoznatljivo ruho grada u danima dok se slavi njegov zaštitnik sveti Vid. Vrijedni organizatori »Fiumanke« obavili su glavninu priprema uoči središnjih okršaja pod jedrima na moru ispred Rijeke čiji će uvod biti sutrašnji start »Press Fiumanke«. A sudeći po pristiglim najavama u srcu događanja, odnosno Regatnom uredu na Gatu Karoline Riječke, može se očekivati i rekordna »Fiumanka«. Naime, do jučer je već pristiglo pedesetak službenih prijava, što je po mnogo čemu znakovito kad je u pitanju regata koja se isprofilirala u zaštitini znak grada na Rječini.

Hartera 4 Festival
U prostoru bivše Tvornice papira 13. i 14. lipnja održat će se četvrti Hartera festival, koji svojom već prepoznatljivom koncepcijom, na dvije pozornice, dovodi 40-ak najjačih izvođače urbane klupske glazbe iz regije i svijeta.
Budući da većina inozemnih izvođača nastupa na najvećim svjetskim festivalima, Hartera se pozicionira kao jedno od najvećih glazbenih događanja u Hrvatskoj. Po brojnosti izvođača i žanrovskoj širini, a s obzirom na veličinu grada, za Harteru se može reći da je najveći hrvatski festival. U Rijeku stižu Roisin Murphy, Turbonegro, Peaches, Josh Wink, James Zabiela, Mr. C, Sebastian, Client, Rext The Dog i još mnogi drugi

Promocija CD-a i knjige
CD FIJUMANSKE PJESME je zbirka starih fijumanskih gradskih pjesama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Sve pjesme su na fijumanskom dijalektu, a najčešće govore o tadašnjoj riječkoj svakodnevnici pa se iz njih na zanimljiv način može isčitati duh ondašnjeg vremena. Predtavljena je i knjiga "Rijeka za radoznale".

Predstavnici Lučke kapetanije i gradske uprave u petak će, pak, položiti vijence u more, a nešto kasnije biti će predstavljeno obnovljeno izdanje knjige prof. Radmile Matejčić 'Kako čitati grad'.

Teuta-Ika @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 12, 2008
Da ne bi Pjega mislila da je samo njen pas navijač :)

Teuta-Ika @ 16:36 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 11, 2008

Reklo bi se da su cijene za svačiji ukus. Ovisi tko priča.
Naravno tema je opet po ne znam koji put povećanje cijena svega i svačega. Sanader kaže:

"- cijene su takve u svijetu i država tu ne može ništa. Ne može se intervencionistički utjecati na globalne cijene, Hrvatska se mora pokoriti globalnim cijenama i učiniti što može na domaćem tržištu.
Hrvatsku pravi socijalni nemiri nisu zahvatili, ali mali su izgledi da se to ne dogodi ovog ljeta, kad zajedno sa cijenama energenata ozbiljno porastu i cijene hrane."


I tu se slažemo zaista su cijene u svijetu takve, a jesu li i plaće u svijetu kao i kod nas? Mnogo bogatije zemlje i njeni stanovnici bune se protiv cjena, i tvrde da je to previše. Dok nama dođe do grla njima će možda tek bit do koljena. Socijalnih nemira kod nas neće niti bit, kod nas se socijalni nemiri svode na psovanje majke, i cijele obitelji, za obiteljskim stolom bez ručka na njemu...
A nije baš i da Sanader može puno toga napraviti....nije sve ni u smanjivanju poreza, niti PDV-a,  ni razlika u cijeni. Sve su to mjere prelivanja iz šupljeg u prazno. Nema se novaca iz jednostavnog razloga - ne zarađujemo ga! Nemamo proizvodnje ničega, sveli smo se na uslužne djelatnosti, koje imaju za prodat pusta obećanja i neispunjene obaveze, sve to čak i bez smješka. Ono malo industrije što smo imali (npr brodogradnja) i od kojih je nakada mogla živjeti tj dobro zarađivati i bivša,puno veća dražava propalo je. Prodano u bezcjenje, ono što još uvijek dobro posluje - strano je. Poloprivreda radi u zaostatku par godina dohodak ne pokriva ni dugove. Ne može se jesti niti plaćati račune unatrag. I najave sjednice vlade na jesen meni su najžalosnije što mogu čut. Nema tu na jesen - kriza je sada do jeseni ćemo pratit crnu kroniku i imena onih koji jesen nisu dočekali.
Osnovali smo pak Povjerenstvo za praćenje cijena, a meni se čini da smo svi mi to povjerenstvo, tj da cijene pratimo više od njih, a što oni u stvari rade ? Primaju plaću eto :).I sve će to još nekako šepuckat dok imamo šta za prodat, industriju, turizam, poduzeća, banke i obraz, a što će bit kad toga nestane?

Teuta-Ika @ 14:21 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 10, 2008
Kako danas čitam (koliko je za vjerovat indexu) da su mnogi naši ugledni (baš se pitam tko je to kod nas ugledan) muškarci, koji su išli na Euro gladat kako naši zabijaju golove, malo i sami zabili par golova u tuđu mrežu. Zabijali su u  Babylonu, najvećoj i najluksuznijoj javnoj kući u Austriji. 
Kad već ima toliko interesa za tu vrstu sporta, možda bi ipak trebalo razmislit da i kod nas legaliziramo prostituciju, ipak su ti uglednici oni koji zagovaraju parolu "Kupujmo Hrvatsko". Ili su u Austriji i kupovali Hrvatsko, izvezeno, budući da nam je radna snaga najači izvozni potencijal? 



I baš se mislim da su ti uglednici vjerojatno oni kojih nedjeljom znam gledat na tv kako sjede u prvim redovima u crkvi. Nema veze - sve će to proć pod nogometno ludlo. Pretpostavljam da su ti uglednici oni koji najviše žele da se Hrvatska plasira čim dalje :)
I još jedan razlog za otvaranje bordela kod nas, brzo će proć 4 godine do novog prvenstva, gdje će se naši uglednici pripremat za iduće prvenstvo???
Teuta-Ika @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
Evo su na dnevniku upravo najavili ponovno poskupljenje benzina.
Pitanje:
Što mislite što bi se dogodilo kada bi cijena otišla na 20 kuna?

NIŠTA

Upravo tako, ne bi se dogodilo ništa i zato sam ja baš za to da i bude cijena 20 kuna! To dobro znaju i oni koji cijene formiraju. Na istom tom dnevniku prokazali su prilog, u Francuskoj također poskupljuje benzin, ali su isti čas sve ceste bile blokirane, kada bi tako i kod nas ljudi blokirali izlaske na autoceste, baš sad pred turističku sezonu, i kad bi to potrajalo dok se cijene ne vrate na staro, pitam se tko bi popustio? Možda se vlada ne bi sa nama ovoliko zajebavala...al dok smo idioti, imaju pravo!
Moj je barba  znao reć: "Tko je rođen da ga jebu, same mu gaće padaju!"
Armando ni sam ne znaš koliko si bio u pravu!
Teuta-Ika @ 19:15 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Prenosim iz "Slobodne dalmacije"

Umirovljeni hrvatski vojni invalid Zvonko Matijević (33) pronađen je mrtav u svom splitskom stanu u jednoj od zgrada za branitelje na Glavičinama kod Turske kule.
Prema nalazu splitskih patologa, Matijević je bio mrtav barem četiri dana, a uzrok smrti je neuzimanje hrane i vode, odnosno glad i žeđ.
Zvonko Matijević je bolovao od teškog psihičkog poremećaja.
Nije bio agresivan prema okolini, ali se sve češće povlačio unutar zaključanog stana, ne komuniciravši danima ni sa kim.
Susjedi tvrde da su više puta zvali razne institucije i izražavali zabrinutost, no navodno nitko nije reagirao jer Matijević nije bio agresivan pa nije bilo osnove za interveniranje.


Ovo je zaista strašna vijest. Ne znam je li osoba odbijala da jede, ili nije imao sredstava, ali znam da je to jedna od gorih smrti. Hoće li proći barem jedan dan da ne ostanemo bez jednog branitelja?
Očito je da mu je pomoć trebala, čak ju je i tražio, ali nije bio agresivan, pa nitko nije intervenirao???? Pa zar zaista treba netko aktivirat bombe, pobit nedužne šetače ili uletit u poglavarstvo sa kalašnjikovom da bi privukao pažnju i dobio potrebnu pomoć?
Ovaj nemar države i nadležnih institucija, naročito prema braniteljima je za svaku osudu.
Nadam se iskreno da se problemi koji muče branitelje ne riješavaju po sistemu "jedan manje" u evidenciji, poput ovoga!
Teuta-Ika @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Evo i Ninske KONDURE koja putuje za Brest...samo Liburne nigdje :(

Teuta-Ika @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 8, 2008
Nakon ova dva zadnja posta,(poželjno pročitati prije ovog) ne mogu a da ne odolim a da se ne vratim na temu, radi koje je moj blog i nastao;

Liburnija

Ne treba izmišljat toplu vodu niti mijenjati imena u neka nova. Liburnija je ime koji je od davnina označavao područje od Raše do Karlobaga. Upravo to područje cijelo je vrijeme bezimeno.
Pitajte koga god hoćete, ili sami odgovorite na pitanje:
Kako se zove dio Hrvatske uz more između Istre i Dalmacije?
Nećete dobiti odgovrora, jednostavno zato jer ga nema!
Nemamo ime, ma da nas neki zovu "Primorje" (potpuno netočno jer primorje su i Dalmacija i Istra, a i Slovenci imaju Promorje). Neki drugi će pak reć "Sjeverni Jadran" - što opet nije točno jer bi prije Istra tamo spadala, neki pak misle da smo "Srednji Jadran"  - područje koje bi prije pripadalo Zadru, a uostalom ako imamo sjeverni jadran, gdje je onda južni, i zašto se tako ne zove?
Zato jer se zove Dalmacija, jer su se Dalmati(nci) izborili da zadrže svoje povijesno ime, sa potpunim pravom kao što ga imaju i (H)Istri-jani!
I sad kada se napokon počelo raspravljati o našem djelu Jadrana upravo sada je pravi trenutak da se i mi izborimo za ime koje nam pripada. Imamo dovoljno Liburnijske baštine, znanja, običaja i dostignuća Liburna za ih promovirati, za ako treba od njih stvoriti ime koje će napokon i meni dati teritorijalnu pripadnost!
I nema govora da od Primorca ,Primorsko-goranca ili  Kvarnerca postanem Jadranac!!!
Neću i gotovo.
Ja sam Liburn i želim da me tako zovu, pa makar kao i u naslovu ostala POSLJEDNJI LIBURN, ali pravo na to ime ne može mi nitko osporit!
Još jedan razlog za Liburniju: Razdvojenost ovoga kraja tj "sitničavost" nikada se jedan Bodul neće nazvat Primorcem (jer primorac živi na obali), niti će se jedan Grobničan nazvat Primorcem niti Kvarnercem, ostat će i dalje Grobničan, a niti će se pravi Riječan ikada nazivat Jadrancem, jedini naziv koji pripada svima nama i koji bi sve nas obuhvatio je Liburn. Isto kao što se u "Južnom jadranu" svi nazivaju dalmatincima jer osjećaju da to ime pripada i da su pod tim imenom objedinjeni.
Ja sam Liburn i želim da me tako zovu, pa makar kao i u naslovu ostala POSLJEDNJI LIBURN, ali pravo na to ime ne može mi nitko osporit!
Teuta-Ika @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, lipanj 7, 2008
Kako su "stručnjaci" odlučili Kvarner preimenovat u "Jadranski zaljev" opet malo citiram sa "Rijeka danas" navedene razloge za tu akciju:



– Ne smije se dogoditi da posjetitelji Istre i Dalmacije troše 29 posto više novaca, nego gosti Kvarnera. Imali smo sreću da su konkurenti ostavili prostornu »rupu« koju mi možemo iskoristiti stoga smo se odlučili za Jadranski zaljev – zaljev »wellbeinga« pozivajući se na dugu tradiciju u turizmu, kulturi i »wellness« ponudi, te prekrasnoj i raznolikoj prirodi. 

Današnje pojašnjenje:
- Jadranski zaljev wellbeinga ili »dobrog osjećaja«, novi lajtmotiv strateškog marketinškog plana Kvarnera, ne briše Kvarner sa zemljopisne karte, dapače, geografski ga pozicionira u svijesti turista. Ovime smo upravo željeli Kvarner staviti na kartu, odnosno Kvarner pobliže opisati te doslovno reći gdje se on zemljopisno nalazi. Naravno da na Jadranu ima drugih zaljeva osim Kvarnera, međutim naša je sreća da još nitko nije iskoristio ovu ideju i zauzeo svoju poziciju u tom smislu. Kako će sada Kvarner biti zaljev wellbeinga, Trst će primjerice za Tršćanski zaljev morati naći neku drugu ideju promoviranja. To, međutim, nikako ne znači da se Kvarner kao takav »briše«, dapače, kazala je Telišman Košuta- voditeljica projekta izrade Plana .


 

  Pa da pokušamo malo ove razloge obraditi:
Znači ovako Kvarner se ne briše sa zemljopisnih karata (još najbolje??) nego će se od sada Kvarner ali pod imenom "Jadranski zaljev" promovirati u svijetu! - Nije govno nego se pas posro!
A usput taj će zaljev biti proglašen "zaljevom wellbeinga ili dobrog osjećaja". I to samo zato što se na to nitko do sad nije sjetio! - Čudno, tako genijalna ideja a baš nikome nije pala napamet, pa sad nek Trst pukne od muke, što smo mi pametniji!
Pa sad da se malo posvetimo ovome:
"dugu tradiciju u turizmu, kulturi i »wellness« ponudi, te prekrasnoj i raznolikoj prirodi."
- Ovo zadnje "raznoliku prirodu" ću odmah zanemarit, neš ti slikovitog opisa za zapušteno!
- Duga tradicija u turizmu, e to je potpuna istina, još je Marija Terezija dolazila u Opatiju! To se najbolje vidi po hotelima koji su namjerno ostavljeni upravo onakvima kakvi su bili za njezina posjeta! Mi poštujemo starinu, i stranci će tu našu ljubav znati cijeniti. Po profilu gostiju također se vidi koliko smo dobri, eto imamo goste koji već godinama dolaze kod nas i ostaju vjerni posjetioci. Lani je jedan par baš u Opatiji proslavio 150 godišnjicu braka!. Za nagradu su od hotelskog poduzeća dobili besplatno ljekovito blato za ponijet doma. 
Što se tiče kulture i nju njegujemo maksimalno! Godinama u toku ljeta imamo iste predstave, i svake godine glumci su sve bolji, kažu naši gosti da se ionako ne sjećaju predstave od lani, pa je to nama dobra prilika da godinama uvježbavamo, i tako pokazujemo kako cjenimo kulturu! Odrekli smo se suvenira koji su smetali i nagrđivali naša šetališta. Tako se više ne mogu vidjeti drvene rode i čaplje niti tepisi porijeklom iz Meksika. Sad prodajemo samo naše, npr majice od Klasnića, Petrića i slično! 
- Što se tiče welnessa tu smo super! Sve smo prilagodili profulu gostiju, tako odmah kod dolaska namjerno autobusi ne mogu stići do hotela nego barem kilometar daleko, da gosti mogu uživati u pješačenju i razgledavanju predivnog "Jadranskog zaljeva" . A sve to prije lagane većere ( oko 15 grama). Nakon večere, organizirano je probijanje kroz pješačku gužvu, izbjegavanje ljudi sa psima, rolama, i malom djecom ( mislim da bi to- ako se još nije nitko sjetio mogli nazvati npr "summer dry skiing"). A za one zahtjevnije može se organizirati i par huligana koji će na ulaski u hotel pokušati ođepariti turiste (avanturistički turizam).
Skoro zaboravih....kanalizacijske odvode smo produžili tako da im odvod više nije na plaži nego barem 50 metara dalje!

Nakon svega ovoga navedenoga, sigurna sam da će promiđba koja će trajati do 2015 godine postići svoj cilj i Kvarnersko-Jadranski zaljev bit će jedan od najpoželjnijih destinacija na Jadranu - Jadranu??? Naravno pa gdje bi drugo i bio Jadranski zaljev?

Jedino me jedna stvar muči, da u sve to nije umješan kakav naftni lobby budući da je već godinama jedna benzinska pumpa na ulasku u Kvarner nazvana "Vrata Jadrana! , pa se bojim da oni ne koriste dostignuća našega turizma za promiđbu natnih derivata!?
Teuta-Ika @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
Teuta-Ika @ 09:27 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 6, 2008
Ovo zaista ne mogu vjerovat!!!
Kopiram sa Rijeka danas"
Regija Kvarner na svjetskoj turističkoj karti predstavljat će se kao Jadranski zaljev .
Nova brand priča Kvarnera dio je prve faze radne verzije Strateškog marketinškog plana turizma Kvarnera od 2008. do 2015. godine koju izrađuje Institut za turizam iz Zagreba, a prezentirana je jučer u crikveničkom hotelu »Therapia« .Jadranski zaljevzaljev »wellbeinga - novim sloganom želimo poručiti da se nigdje nećete osjećati bolje nego u zaljevu »wellbeinga«, kazao je Tony Hodges čije je izlaganje popraćeno velikim aplauzom podrške brojnih turističkih djelatnika s Kvarnera.
Direktorica Turističke zajednice Primorsko-goranske županije Gordana Medved naglasila je važnost izrade ovog dokumenta čija je radna verzija prošla niz radionica po terenu, te najavila skoru konačnu verziju.

Ovo mi je da prostite sa se izrigat!
Bjesna sam još od jučer od kada sam to pročitala. Neka mi nakon ovoga nitko ne kaže da se ovom djelu "lijepe naše" konstantno ne zatire identitet! Nije dosta da nas stanovnike nazivaju bezlično, bezvezno i beznačajno "primorcima" nego ćemo uskoro postati "Primorci koji žive u Jadranskoj uvali!". Toliko sam bijesna da ćete mi nadam se oprostit na riječniku ali jednostavno se ne mogu suzdržat. Nabijem ja onogo tko se sjetio ovako "genijalne ideje" tako da se uskoro neće znat jesam li ja stanovnik Rijeke ili Ancone. Za mene  ima preko tisuću Jadranskih uvala na primorju, i napokon mogu zahvalit svima onima koji su na mojoj anketi (sa strane) na pitanje tko sam ja, napisali da sam kurac!!
Eto ako do sad i nisam bila, sa ovim slavnim "brand stručnjacima" postat ću uskoro "kurac od hrvata" (namjerno malim h, jer smo izgleda toliko maleni da nas nitko i ne primjećuje), pa umjesto da sami odlučimo kako ćemo se vani predstavljat, to za nas radi Zagreb, i englezi, a predstavnici naše regije to svo sranje poprate velikim aplauzom! Nabijem i njih!
Pretpostavljam da je netko za ovu studiju dao masne pare, a ja obećajem da ću napraviti što god mogu da tu studiju srušim, a bome po meni netko bi morao dobit i otkaz! 
Znači uskoro ću postati primorac, stanovnik "primorsko goranske" županije (nalazi se uz more i kraj planina) u Jadranskoj uvali. Ma stručnjaci gonite se u 3 p**** m****!!!!


P.S. Danas je moj kompletan post ( ponešto cenzuriran iz objektivnih razloga) objavljen na "Radio Rijeci" a kolege iz "Rijeka danas" kojih sam ja citirala, sada citiraju mene:

http://www.rijekadanas.com/vijesti/index.php?subaction=showfull&id=1212754212&archive=&start_from=&ucat=2&
Teuta-Ika @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
 Eto što su reklame, pa čak i ove na blogeru...
Da natjeraju ženu u godinama da bude nogometni manager :)
Klub "Liburni" je uglavnom osnovan..pa tko hoće bacit koju prijeteljsku....;)



Ovo je nevezano al mi je isto dobra reklama:
Teuta-Ika @ 00:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008


Za sve utakmice :)
Teuta-Ika @ 19:20 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Eto za nešto više od mjesec dana počinje Brest. Smotra brodica, pomorstva, povijesti pomorstve itd u Brestu. Trebala je i "Liburna Liburnica" da otputuje, ali je bilo previše baba, pa od djeteta ništa.
Drago mi je da su Višani uspjali u svom naumu i restaurirali "brodicu" (na slikama ćete vidjeti zašto je pod navodnicima) koja je tridesetak godina stajala zaboravljena...
I ne samo da su ju super restaurilarli nego sa njom namjeravaju sve do Bresta!
2,90 velik,ovo je jedini preživjeli guc tj. za razliku od falkuše koja je replika ovaj je original!
Dobili su status počasnog gosta i jedino je njima dopošteno da i doplove sa njim... 
Put će trajat 40 dana,imaju preć 550 nautičkih milja...






Dečki kapa dole!
Teuta-Ika @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, lipanj 4, 2008
Ne volim ići na stranice indexa, jer se uvijek nečim iznerviram, al kao narkić opet idem po dozu nervoze.
Tako sam danas naletila na jedan video - molim vas da ga pogledate

http://www.index.hr/video/film.aspx?id=2865

Djete otprilike 13 godina svađa se pred kamerama sa majkom. Ona je ljuta na njega jer kaže da je digao ruku na nju, on pak tvrdi da ona njega tuče i da je dignuo ruku da se obrani, da ga je zatim ona toliko jako udarila da je imao modrice. Djete uporno majci pokušava nešto reći ali majka se ne da, zabranjuje djetetu da govori, ušutkava ga..a djete puca iz nutra po svim šavovima...plače srcem, govori joj da je on ljudsko biće, da ga sasluša, a nemoćno je da dopre do majke. U jednom djelu djete kaže "Ali ja nisam pas" mislim da to dovoljno govori kako se osjeća.
Na kraju, nemoćan da bilo šta drugo napravi da ga majka napokon čuje, vidi, shvati i prihvati, ošamari ju, i počne se derat "kako se sad osjećaš" i čim majka želi nešto reć zaprijeti "zašuti" i ponovi "kako se sad osjećaš"?
Cijelo to vrijeme majka ga gleda poledom za kojeg sigurna sam nitko ne bi rekao da je pun ljubavi.

Ali nije čak ni taj filmić razlog ovog mog posta, ma da zaista suosjećam sa tim djetetom i razumijem ga! Pišem radi komentara ispod (slodobno ih pročitajte). Komentatora koji djete nazivaju debelom svinjom, glupim amerom, kojega bi da je njihovo bacili u podrum na kruh i vodu, ili izbatinali da nauči "tko je gazda u kući"..tako da mi se opet u glavi vrti razmišljanje u kakvom ja to svijetu živim, i kakvi su to mladi ljudi koji tek trebaju postat roditelji i odgajat svoju djecu.
Ako itko od njih pročita ovaj moj post molim ga neka napravi svijetu uslugu i neka koristi prezervative!


Teuta-Ika @ 00:44 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 3, 2008
I takvih je tema bilo za pisati. I opet smo pisali "napamet". Isto kao što smo za svoje roditelje pisali da je mama naljepša, a tata najjači. U kasnijim razredima netko ti spomene "humanost". Proglasi ljude najcjenjenijim bićima na zemlji, i ti to prihvatiš zdravo za gotovo. Naučiš da ljudi imaju razum, da su društvena bića. Da su jedini koji komuniciraju i imaju uređeno društvo.
I onda te opet u tim kasnijim razredima u nekom drugom predmetu počinju učiti povijest i shvatiš koliko je to humano ljudsko društvo ratovalo. Kakve su sve gnjusne zločine ti humani ljudi kadri učiniti.
Naučiš kako jesu društvena bića ali vole samo svoj čopor, prema pripadnicima drugih čopora ponašaju se kao prema životinjama, dok u isto vrijeme kod sebe u stanu imaju kućne ljubimce.
Naučiš i kako su napredovali i tehnološki i kulturno, pa ti pod to kulturno napredovanje podvale ogromnu količinu nepotrebnih podataka, a kao vrhunac civilizacije podvale ti i neke riječi sa kojima se ljudi vole ponositi, pa onda kad pišeš zadaćnicu dobiješ tri retka više u tekstu samo ako spomeneš:
humanost, inteligenciju, postignuća i demokraciju kao jedno od najvažnijih obilježja suvremenog, osvještenog i zrelog ljudskog stvorenja i države.
I onda opet još malo kasnije, pročitaš u novinama da je netko umro u sred civilizacije, u gradu sa više bolnica, a umro je jer su mu govorili da ne postoji aparat na kojeg bi bio priključen dok operacija ugrađivanja srčane pumpe traje....pa su se humani ljudi sastavili skupiti novac da se taj aparat nabavi...i kada se sve skoro poklopilo, pacijent je umro - jer nije dočakao aparat....koji se nalazio niti desetak kilometara dalje, u bolnici u istom gradu, a koja ga nije htjela primiti jer "nije njihov pacijent.".  Aparat naravno da nisu htjeli posuditi drugoj bolnici, jer imaju ionako male plaće i što bi oni neku drugu bolnicu pomagali -neka se sami snalaze...a čovijek bi ionako umro. prije ili kasnije.
Humanosti, zaista se tobom ponosim, a neki imaginarni starčić kojeg smo isto spominjali u školi, kako ga ja zamišljam pogrbljen, sa sijedom bradom i štapom, čudnog imena Hipokrat, negdje se u grobu okreće radi sramote sa čime je sve njegovo ime povezano u civiliziranom, humanom, demokratskom društu 21 stoljeća!
Teuta-Ika @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
Volim pogledat i okušat se u "Ne zaboravi stihove" pa me današnja emisija podsjetila na jednu, meni jako dragu pjesmu:



Ines i Arijana - kapa dole!
Teuta-Ika @ 02:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 2, 2008
Za one koji su pročitali moj prethodni post, zanima je jesu li zastali na trenutak i pokušali odgovorit sami sebi na pitanje iz zadaćnice? "Zašto volim svoju domovinu"?
Ja jesam, često se to pitam i često sama sebi ne znam odgovorit, iako znam da ju volim. 
Znam da je lijepa, ali znam da ima i ljepših krajeva. Klima je super, ima jako puno i boljih. Pozicija je super - i takvih ima dosta. Mirna je i još uvijek dosta sigurna..ima i takvih. Ljudi su super, ali npr u Danskoj sam se osjećala kao doma koliko su ljubazni ljudi...
Onda sam pokušala pojednostavit pitanje zašto bilo što volim? Pa onda još uže, što ja uopće volim.
Pa sam negdje u primozgu počela nabrajat...volim mog muža, moju djecu, mog psa, moju mačku, moju kuću, ulicu, grad.....Iako mi sve ovo najbrojano nije ni najbolje ni naljepše na svijetu.
 I tada mi je sinula poveznica MOJ da, volim domovinu jer je moja!
I nema niti jednog, niti većeg, niti boljeg razloga!
Teuta-Ika @ 01:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 1, 2008
Sjećam se nekadašnje moje osnovne škole, Skoro svakoga mjeseca imali smo temu za zadaćnicu
"Zašto volim svoju domovinu".
Pisali smo ono što su nas učili da pišemo, ono što smo znali da moramo napisat, uglavnom sve ono što su pisale i prethodne generacije. Baš radi toga što je to bilo nekako nametnuto, tj znalo se da je to bila hvalospjevajuća zadaća...nekako se nikada nismo ni uživljavali u temu.
Nastojali smo pisati čim oblija slova, i rastezati razmake na maksimum, samo da popunimo tu jednu stranicu i riješimo se čim prije zadatka, koji nas je generacijama pratio.
Sastavi su otprilike izgledali ovako:
volim....radi preljepog mora, i razvedene obale...naljepše obale na svijetu..predivnih polja, predivnih šuma...ravnica... mediteranske klime - uglavnom smo uvijek i svi tupili smo po istom.
Onda odrasteš počneš putovat i shvatiš da su i druge zemlje lijepe, i da valjda onda ne voliš svoju samo radi prirodnih ljepota...Pa ti se onda domovina promijeni, skrati, i neki djelovi koji više nisu tvoji - nisu više ni lijepi...zadaća više nema, nitko ti ne govori što moraš misliti, a ti misliš da si sad dovoljno velik i da napokon znaš...voliš svoju domovinu zbog ljudi! 
Baš zato jer smo mi super nacija, nigdje nema takvih. Svi dobri i pametni, vrhunski sportaši da nam nitko nije ravan. Ljubazni smo i svima ćemo rado pomoć...
I taman kada si siguran da si napokon pronašao razlog u ljudima kojima se ponosiš...nakon još desetak godina dođeš na net...otvoriš nekakav glupav topic o nekakvom glupavom koncertu, vrag ti ne da mira pa kreneš čitati šezdesetak stranica komentara.
I pomišliš radi ovih ljudi???, ne ljudi, idiota, sa ovima da se ponosim???
I shvatiš da te je odjednom sram, sram jer čitaš ljude dosta mlađe od tebe, ljude koji pričaju o nečem o čemu pojma nemaju, ali pričaju i dalje...i ne boli mene što pričaju gluposti, što to priča mladež koju ja jako volim, mene brine što na njima svijet ostaje, a iz njih izlazi toliko mržnje, neke davne, nepotrebne, ali žive i jake!
Brine me to što oni misle da se količina ljubavi prema domovini broji količinom bezveznih koncerata kvazi pjevača i brojem utakmica...što se broji uzvikivanjem parola kojih se ni moj djed više ne sjeća, što se broji bojom odjeće i pripadnosti hrpi maloumnika!  (čast izuzecima).
I tako ja nakon dugo godina stojim pred saznanjem da ja svoju domovinu uopće ne volim.
A ne volim ju jer me crkva ne zanima, ne idem na mise, niti vjerujem u boga. Ne idem na koncerte Thompsona, i ne samo da ne idem nego ga i ne volim. Crno nosim na sprovode i kad mi se prohtije, desna ruka mi je prekratka da pokazujem poljoprivredna dostignuća naših lijepih ravnica.
I za kraj čak sam toliko glupa da sama nisam uspjela doći do zaključka da ja našu domovinu uopće ne volim, ali su mi mladi, svi oni koji znaju kako se ona voli pokazali da sam ja u stvari četnik, da patim za bivšom državom, i da mi tu uopće nije ni mjesto.
Da se sada nađem ponovno u osnovnoj školi, barem bi znala napisati zadaću, naravno opet
hvalospjevajuću, i nema veze što ne bi znala niti koje su granice moje domovine, ali bi
ju voljela svim srcem, odjećom i hrpom križeva oko vrata,- preko dana, navečer bi
odlazila na cajke!
Teuta-Ika @ 14:02 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
177931
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.