Povijesno-stilistički paždroć
Posljednji Liburn
Blog
petak, kolovoz 8, 2008
Kopiram iz raznih medija:
Krčki sajam je povijesni spektakl, trodnevna fešta s različitim zbivanjima na četiri pozornice i dvjestotinjak štandova na otvorenom s oko šezdesetak tisuća posjetitelja (svake godine broj je sve veći). 
Manifestacija je započela 1524. godine kao sajam na kojem su trgovci sa svih strana Europe prodavali različitu robu.

O Sajmu orlima, i potrazi za blagom

Prve godine Krčkog sajma, na dan mučenika sv. Lovre, mnoštvo brodova doplovilo je u Krčku luku. Štive su im bile prepune svakojake robe; tekstila, različita alata i oruđa, bačvi, začina, ukrasa i drugih stvari namjenjenih prodaji na Sajmu.
Bilo je to godine 1524.: brodovi su dolazili u konvojima, iskrcavali robu i odlazili, međutim neki su i ostajali, a njihove su se posade navečer veselile uz pjesmu i ples kojih je na Sajmu bilo u izobilju. Od te je godine nadalje Krk neprestano napredovao, a uz bolju organizaciju društvenog života i svi su poslovi išli na bolje što je kod Krčana izazivalo osjećaj zadovoljstva. Nije ni čudo jer je u grad počelo dolaziti mnoštvo različitog svijeta; kupovalo se i prodavalo, a navečer su se svi zajedno veselili. To je druženje ujedno potaknulo i otvaranje prema novinama koje su pristizale, čineći ih prihvatljivijima domaćim stanovnicima naviknutim na uobičajene načine egzistencije. Međutim to nije bilo nimalo lako jer se život u gradu Krku ustalio još u doba Liburna, a već su Rimljani imali problema s uvođenjem promjena u način života stanovnika kojima su htjeli osuvremeniti život u gradu. Takvo je stanje ostalo nepromijenjeno sve do danas budući da je potreban velik napor da se Krčane uvjeri da u onom neobičnom ili novom ima i dobrih stvari koje mogu prihvatiti upravo radi vlastitog dobra. Zahvaljujući novim ljudima i novim idejama, te njihovoj raznolikosti započeo je novi procvat grada, gospodarstvo je živnulo, a i umjetnici su pronalazili sve više posla u opremanju raznih palača i crkava. Prođete li ulicama, rivom i trgovima shvatiti ćete o čemu je riječ. U šetnji rivom valja se okrenuti prema moru i pokušati zamisliti rimske galije na kojima su ratovali slavni Marko Antonije i Pompej. Krčka luka bila je važna stanica Jantarskog puta, jednog od najvaćnijih trgovačkih puteva antičkog perioda. Ako ste se u tom svom maštanju ikada upitali zašto su Krčani umislili da njihov grad nije samo jedan u nizu malih primorskih gradova, nego je mjesto od posebnog značaja ovo vam je samo jedan manji dio odgovora.
Još dok grad nije bio utvrđen, na prostoru gdje je danas more, prostirale su se livade na kojima je pasla stoka. Na stijenama prvog brijega ispred mjesta na kojem je puno godina kasnije nastao grad Krk, budni su čuvari pratili sve što se tamo događalo, uzliječući visoko nad zemljom. Ljudi su im dali ime Bjeloglavi supovi, ili jednostavno Orli. Oni su postali svjedoci vremena koje je pokraj njih prolazilo: pratili su tako kako nadolaze sve veće plime, a njihove uzvisine postaju otoci okruženi morem - livade su i stoka nestali, a time i njihovi izvori hrane. Kad bi se udigli nad zemlju šireći ogromna krila, pratili bi prve ljude u obrađivanju zemlje na poljima tik uz more, u tjeranju stoke koja se povukla na uzvisine i time spasila od mora koje je poplavilo njihova staništa, pratili bi i razvoj ljudskih vještina koje su urodile prvim primitivnim građevinama i kamenim alatima. Sigurno su noću primjećivali vatru koju su Japodi, inače ilirsko pleme, neprestano održavali u svome svetištu koje se nalazilo tamo gdje je danas smješten glavni gradski trg. Iz svoje ptičije perspektive zanimljivo im je bilo gledati i kako se to naselje okružuje zidinama i sve bolje organizira život pretvarajući se ujedno u urbanu cjelinu koju su stari Rimljani nazvali 'Splendidissima civitatis Curictarum'. Međutim taj se naziv nije desio bez razloga, a njegovo opravdanje pronalazimo u periodu renesanse kada je Krčkim sajmom Presjajni grad Krčana posve procvjetao. Orli, koje i danas možemo vidjeti na spomenutim mjestima, pratili su sve pa i te događaje, a legendi koja i danas kruži samo bi oni mogli biti svjedoci...
Vratimo se tako brodovima koji su plovili prema Krčkoj luci prve godine Krčkog sajma. Dolazili su u konvojima prepuni robe namjenjene prodaji. Neki od njih bili su sporiji međutim ne samo po svojim karakteristikama već i zbog prenakrcanosti robom, a od brojnih oluja koje su prošli putem slomio se i poneki jarbol pa su se i zato sporije kretali. Jedan od takvih brodova, koji je ovamo doplovio ravno iz Turske, s teretom namijenjenim prodaji na Sajmu, tek je prolazio pored Tanke punte dok su ostali brodovi već otvorili kanal između Plavnika i Krka, te prelazili posljednje milje na putu do cilja. Do Plavnika se nalazi jedan puno manji otočić takozvani Mali Plavnik, a između njega i Plavnika mala je razdaljina koja stvara pogodno mjesto za skrivanje od vjetra, ali i za gusare koji su se tamo čekali vrebajući žrtvu. Zaostali brod iz naše priče bio im je odlična prilika, a umjereni maestral obećavao je puna jedra kojima su gusari hitro izveli prepad na spori teretni brod i zahvaljujući iznenađenju za čas nad njim preuzeli kontrolu. Pri tom posadu nisu ni najmanje štedjeli. Nedugo zatim mnoštvo supova, počelo je kružiti nad opljačkanim brodom, što je posade s ostalih brodova uvjerilo da nešto nije u redu. Dva dobro naoružana i brza broda okrenula su se prema onom nesretnom i sasuli paljbu na gusarsku brodicu koja je s vrednijim teretom već krenula prema Plavniku. U početku su topovske kugle podbacivale, ali svaki novi hitac bio je sve bliži dok konačno velika količina željeza nije rasula brodicu. Jednom je gusaru uspjelo doplivati do Plavnika s malom škrinjicom za koju je smatrao da sadži nešto vrijedno što se kasnije pokazalo točnim. Došavši do žala kod rta Krnjacol, izmoren legao je i zavirio u škrinju. U njoj se nalazio vrijedan zlatni predmet, poklon trgovaca Magistru grada. Pitanje je hoćemo li ikada saznati kakav su poklon trgovci namjenili Magistru jer je gusar škrinjicu zakopao negdje na Plavniku. Nakon toga dugo se ništa nije čulo ni o gusaru ni o njegovu blagu.
Puno je godina prošlo od tog događaja, a na jednom od Sajmova, koji su usljedili, među brojnim posjetiteljima našao se i jedan koji se raspitivao o brodici kojom bi se odvezao na Plavnik. Puhala je u to vrijeme vrlo jaka bura pa se isploviti nikome nije dalo. Kako je ovaj nudio sve veću količinu novaca onome tko isplovi, izazvao je sumnju koja je dospjela sve do gradskog Magistrata. Netko se zatim sjetio događaja od prije desetak godina kada je bio opljačkan brod pa su posumnjali da je blago zakopano na Plavniku i da sada taj gusar traži plovilo kojim bi se konačno njega i dokopao. Magistrat je gradskoj službi izdao naredbu za privođenje i saslušanje osumnjičenog. Međutim kad je straža došla na rivu, gusar se dao u bijeg, ispustivši u brzini torbu koju je imao sa sobom. Pregledom sadržaja torbe pronađena je mapa. Izgleda, ipak da blago nije bilo pronađeno, jer se u mapi krila zagonetka koju nisu mogli otkriti. Mapa se čuvala kroz stoljeća, a blago je još uvijek netaknuto na svome starom mjestu. Zašto ga ne biste i Vi pokušali potražili?!

Teuta-Ika @ 19:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 21, 2008
"Festival mora u Brestu svake četvrte godine nesumnjivo je najveći događaj svoje vrste u Evropi. To je morski odgovor Olimpijskim igrama, ali vjerojatno raznolikiji. Brest je mjesto susreta mornara i brodograditelja iz cijeloga svijeta. Brest je mjesto gdje se može vidjeti barke i brodove svih vrsta na svijetu, mjesto gdje se može kušati hrana, slušati glazbu, pjesme i folklor. To je festival koji inspirira svakoga tko je zainteresiran za maritimne aktivnosti, konzervaciju nasljeđa i mjesto za učenje."

Dok se mi hvalimo sa 2 miliona turista u par mjeseci godišnjih odmora, Brest je u samo 10 dana posjetilo milion ljudi. Tek toliko da imate predođbu koliko je taj sajam dobra promocija naše zemlje.
A da smo se dobro predstavili - jesmo!
Imam preko 450 slika, veličanstvenih, i jednostavno mi je nemoguće probrati najljepše i najbitnije.
Hrvatska je i ove godine imala počasno mjesto i svoj dan da se predstavi.
Onaj tko prati moj blog zna i da je "Liburna Liburnica" tj replica broda veličine 10 metara trebala biti prisutna u Brestu. Kako stvari uvijek ne idu kako zamislimo, tako prave Luburne nije bilo, ali smo se ipak pokušali predstaviti smanjenom replikom.


A na kojoj se pokušalo prikazati specifičan način povezivanja dasaka, bez i jednog čavla ili klina, tj konopima:


A i naš predsjednik se upoznao sa Liburnom



Pa su tu bile i druge naše brodice:



Neretljanska lađa koja je imala i zapažen noćni show



Noćna "vožnja" pod rasvijetom i glazbenom podlogom prava je šteta da i nju ne mogu postavit na blog



Nezaobilazna "Condura Croatica" koja je svima ostalima "otvorila vrata"



Najmanja brodica na Atlantiku, i u Brestu, ali zato najzapaženija!



A imali smo i male glinene, naše brodice, i jedan od naljepših suvenira



Naši su pak vrijedni kalafati uspjeli u deset dana za publiku, skoro potpuno obnovit staru oronulu brodicu.

Teuta-Ika @ 16:44 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 20, 2008
Kopiram kompletan post iz "novog lista"


Antički nogomet najveća atrakcija
U jutarnjim satima stari Rim su dočarali crikvenički vrtićarci i školarci, potom je održano predavanje »Arheološko blago hrvatskog podmorja«, a najveće zanimanje publike izazvala je neobična nogometna utakmica između Rimljana i Liburna


CRIKVENICA – Dvodnevno obilježavanje »Dana Ad Turresa«, novog crikveničkog turističkog aduta kojim tamošnju turistički i kulturni radnici skreću pozornost na vrlo dugu povijesnu i kulturnu baštinu, koja seže još u vrijeme antičkoga Rima, o tome svjedoči iznimno bogato arheološko nalazište »Igralište«, počelo je jučer u jutarnjim satima u Preradovićevoj ulici u središtu grada gdje su stari Rim dočarali najmlađi. Mališani Dječjeg vrtića »Radost« i učenici obiju crikveničkih osnovnih škola tijekom jutra su pokazali kako njihova mašta i vješte ruke vide antičko doba. Neki su vodenim bojama oslikavali akvarele s motivima amfora, drugi lijepili šarene kolaže, a oni nešto stariji od stotina su keramičkih kockica slagali mozaik starorimske galije.
    »Arheološko blago hrvatskog podmorja« naziv je predavanja što ga je u Gradskoj vijećnici tijekom predvečerja održala podvodna arheologinja Hrvatskog restauratorskog zavoda Irena Radić-Rossi. Tijekom predavanja, praćenog video projekcijom, Radić-Rossi kazivala je o arheološkog bogatstvu Jadrana, kronologiji istraživanja podmorja, tehnikama i metodama kojima se podvodna arheologija služila nekada i danas, brojnim nalazištima i nalazima duž hrvatskog podmorja.
    Ipak, najveće je zanimanje publike izazvala neobična nogometna utakmica odigrana u večernjim satima na pijesku Sport fest Arene, a odigrali su je Rimljani protiv Liburna. Riječ je nogometu kakav se uistinu igrao prije otprilike 2.000 godina, a otkriven je Trilju u Sinjskoj krajini. Preciznije, tamo je otkriven nadgrobni spomenik koji prikazuje dječaka s nogometnom loptom, gotovo potpuno nalik današnjoj. Na temelju tog spomenika, kojega je FIFA priznala kao najstariji svjetski spomenik nogometu, ali i ostalim materijalnim dokazima, Udruga »Gaz« iz Trilja uspjela je rekonstruirati pravila antičkoga nogometa. Domaći su, crikvenički dečki u dvije kombinirane momčadi s gostima iz Trilja »odhaklali« antički nogomet. Vrlo je sličan današnjem, a jedno od pravila bilo je, opet slično HNL-u u vrijeme predsjednikovanja Franje Tuđmana, da se sudac utakmice prije svakog dosuđenog prekršaja morao konzultirati s imperatorom. Rezultat je na koncu, dakako, ostao potpuno nebitan, ali je vrlo bitno da se ovakav događaj, koji je privukao znatan broj gledatelja, posebno inozemnih gostiju, turističkoj Crikvenici pokazao kao pun pogodak. 



A mene ovaj članak ponovo žalosti, Crikvenica se želi pohvaliti NAŠOM kulturnom baštinom a promovira stari rim i rimljane koji su ovdje bili osvajači. Kao i obično zaboravlja se da je Ad Turres staro LIBURNIJSKO NASELJE i da je nalazište na igralištu također LIBURNIJSKO nalazište.
Spominju se pomorska arheologija i galija a zaboravlje se spomenuti našu najpoznatiju galiju Liburnu! 
Ne znam zašto se konstantno kod nas kad god se želimo hvaliti baštinom spominje Rim? Kao da naše baštine nije bilo, spominje se "kulturnu baštinu, koja seže još u vrijeme antičkoga Rima" a ne napominje se da je to LIBURNIJSKA BAŠTINA: Zar se mi sramimo svojega? ili treba doć neki stranac koji će napokon početi pisati o nama, žalosno je i da sam većinu mojih nalaza o Liburnima našla na talijanskim stranicama, oni o tome znaju puno više i puno bolje. Ispada da u ovim krajevima nekada davno nije živio nitko osim stranaca, i kad napokon nađemo nešto vrijedno iz prošlosti datiramo to u rimsko razdoblje, e pa dragi moji ovaj puta i ljudi koji se tom baštinom bave (novinarima ne zamjeram) naučite se napokon koristiti termin "Liburnijsko razdoblje" a ne samo navest da je jedna od nogometnih ekipa nosila naziv "Liburni"
Ovo je sramota za Crikvenicu ako je krenula sa takvom promocijom jer se odrekla svoje baštine kako bi turistima bila zanimljivija, i da mogu udjelit ocjenu bila bi to čista jedinica.
Na zapostavljajte našu baštinu i Liburne, jer oni su naša povijest a ne rimljani, rimljani su samo zlo koje nas je snašlo!
Teuta-Ika @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
petak, srpanj 18, 2008
Predstavnici "Liburna" bili su u Brestu, očekujem za sutra puno fotografija (jednu specijalnu) i puno dojmova.
Koliko znam Hrvatska se opet predstavila najbolje što je mogla, i njezin štand bio je jako posjećen, privukli smo pažnju i osigurali i na idućem "Brestu" zapaženo mijesto. 
Jedva čekam foto matrijal, da vidim kako se jedna priča (moj san) završila, ili možda tek započela :)
Teuta-Ika @ 23:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 14, 2008
Nakon 34 dana i 300 preveslanih i nešto prejedrenih  milja guc  "Po oriha" uletio u Francusku luku. 



Njihov su dolazak dočekali pred lukom Brest svi hrvatski brodovi i posade koje sudjeluju na Festivalu mora i mornara: leut “Slobodna Dalmacija”, obje viške falkuše, murterska gajeta, Kurnatarica, neretljanski veslači na lađi, rovinjska batana, hvarska gajeta, zadarska condura... i brojni drugi brodovi i TV i novinarske ekipe koje su pratile ulazak majušnog “Pol oriha” u veliku atlantsku prekoocenasku luku Brest. 


Na izmaku snaga

- Bili smo na izmaku snaga i bilo je puno mora, Atlantik nas je izludija. Protivno očekivanjima u ovom dijelu godine izmjenjivale su se ciklone i nevere, a još nas je na punti zahvatila jaka struja, tako da je ne bi okrenili da nije bilo ovih prijatelja koji odlaze dalje, u Norvešku - kazali su nam Tonka i Alen, ona ruku zavezanih fašicom da zaštiti žuljeve. 






Poduhvat ili ludost...u svakom slučaju vrijedno divljenja.
Kapa dole Tonki Alujević i Alenu Krstuloviću.

Teuta-Ika @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 8, 2008
I dok sam se ja jučer bunila kako nikako nema prave ljetnje nevere, samo na 15 kilometara od mene odgađala se prava drama. Prenosim sa portala R1:
Pijavica s elementima elementarne nepogode, neviđena u našim krajevima sručila se sinoć  na područje naše županije. Nepogoda koja se formirala oko 19:00 sati poharala je sve što joj se našlo na putu, a na putu joj je ovaj put bilo selo Lisac, kuće, stabla, automobili. Stanovnici sela, očevici olujnog nevremena, pričaju kako se neposredno prije nadolaska pijavice čula zaglušujuća tutnjava. Sve je trajalo koju minutu, rijetko tko je uopće mogao reagirati, a šteta se samo gomilala. Nezaustavljiva snaga razornog vjetra, rušila je sve u promjeru 20 - 50 metara i u dužini od skoro kilometar.


Pijavica je u svom uništavačkom pohodu oštetila 70-tak objekata, kuća, gospodarskih objekata, garaža, nekoliko automobila i srušila velik broj stabala.
Sreća je da u cijelom rušilačkom pohodu koji je trajao 15-tak minuta nema ozlijeđenih, a materijalna šteta je velika. Na mjesto događaja izašla su vozila i ekipe interventnih službi koje pomažu mještanima u početnom saniranju šteta. Ovo je bila teška noć za mnoge stanovnike Lisca. Ekipe vatrogasaca i policije procijenjue štetu, pomaže mještanima da ublaže posljedice nastalih šteta i smiruju uznemireno stanovništvo ovog idiličnog sela u zapadnom dijelu Rijeke.













Zašto pijavica?


Ankica Stojanović, dežurna meteorologinja u Državnom hidrometeorološkom zavodu, pojasnila je da se olujno nevrijeme, poput onog koje se dogodilo jučer u selima Lisac i Lipa, obično događa u ljetnim mjesecima kad se nakon dužeg vrućeg razdoblja, više od desetak dana, ugriju i more i kopno te kad na taj uzavreli zrak sa sjeverozapada dođe hladniji zrak. To miješanje stvara velike nestabilnosti u atmosferi , odnosno vrtloženje. Neki od tih vrtloga mogu se spustiti do tla, pa onda nastaju velike štete jer se stvaraju brzine veće od 100km/h. Veće i izrazitije pijavice dostižu brzinu od 250 km/h.
Teuta-Ika @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, lipanj 13, 2008
Rijeka i njeni građani od 9. lipnja do 16. lipnja obilježavaju blagdan svojega zaštitnika,  – blagdan Svetoga Vida.Iduća četiri dana Riječane očekuje bogat duhovni, kulturni, glazbeni i športski program, najavili su čelnici gradske uprave i Riječke nadbiskupije. Svečana proslava počinje danas ispred riječke prvostolnice, katedrale sv. Vida na Trgu Grivica, gdje će tradicionalno biti iznesena zastava zaštitnika grada.



Kopiram iz raznih medija presjek nekih događanja:
Danas je u katedreli Svetog Vida predstavljen program ovogodišnjih, sedamnaestih po redu dana svetog Vida. Dani započinju 11. lipnja kada će se u 19:30 održati svečana sjednica Gradskog vijeća te će se tada predati nagrade Grada Rijeke. Idući dan započinje u boćarskom domu Vežica s turnirom u boćanju i briškuli za umirovljenike. Nastavlja se sa stručnim skupom «Otkucaj riječke prošlosti» u Gradskoj vijećnici.

 "Fiumanka"
Mediteransko ozračje u kojem riječka luka postaje jedna velika marina i ove godine postaje prepoznatljivo ruho grada u danima dok se slavi njegov zaštitnik sveti Vid. Vrijedni organizatori »Fiumanke« obavili su glavninu priprema uoči središnjih okršaja pod jedrima na moru ispred Rijeke čiji će uvod biti sutrašnji start »Press Fiumanke«. A sudeći po pristiglim najavama u srcu događanja, odnosno Regatnom uredu na Gatu Karoline Riječke, može se očekivati i rekordna »Fiumanka«. Naime, do jučer je već pristiglo pedesetak službenih prijava, što je po mnogo čemu znakovito kad je u pitanju regata koja se isprofilirala u zaštitini znak grada na Rječini.

Hartera 4 Festival
U prostoru bivše Tvornice papira 13. i 14. lipnja održat će se četvrti Hartera festival, koji svojom već prepoznatljivom koncepcijom, na dvije pozornice, dovodi 40-ak najjačih izvođače urbane klupske glazbe iz regije i svijeta.
Budući da većina inozemnih izvođača nastupa na najvećim svjetskim festivalima, Hartera se pozicionira kao jedno od najvećih glazbenih događanja u Hrvatskoj. Po brojnosti izvođača i žanrovskoj širini, a s obzirom na veličinu grada, za Harteru se može reći da je najveći hrvatski festival. U Rijeku stižu Roisin Murphy, Turbonegro, Peaches, Josh Wink, James Zabiela, Mr. C, Sebastian, Client, Rext The Dog i još mnogi drugi

Promocija CD-a i knjige
CD FIJUMANSKE PJESME je zbirka starih fijumanskih gradskih pjesama na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Sve pjesme su na fijumanskom dijalektu, a najčešće govore o tadašnjoj riječkoj svakodnevnici pa se iz njih na zanimljiv način može isčitati duh ondašnjeg vremena. Predtavljena je i knjiga "Rijeka za radoznale".

Predstavnici Lučke kapetanije i gradske uprave u petak će, pak, položiti vijence u more, a nešto kasnije biti će predstavljeno obnovljeno izdanje knjige prof. Radmile Matejčić 'Kako čitati grad'.

Teuta-Ika @ 19:49 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 9, 2008
Evo i Ninske KONDURE koja putuje za Brest...samo Liburne nigdje :(

Teuta-Ika @ 00:51 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 8, 2008
Nakon ova dva zadnja posta,(poželjno pročitati prije ovog) ne mogu a da ne odolim a da se ne vratim na temu, radi koje je moj blog i nastao;

Liburnija

Ne treba izmišljat toplu vodu niti mijenjati imena u neka nova. Liburnija je ime koji je od davnina označavao područje od Raše do Karlobaga. Upravo to područje cijelo je vrijeme bezimeno.
Pitajte koga god hoćete, ili sami odgovorite na pitanje:
Kako se zove dio Hrvatske uz more između Istre i Dalmacije?
Nećete dobiti odgovrora, jednostavno zato jer ga nema!
Nemamo ime, ma da nas neki zovu "Primorje" (potpuno netočno jer primorje su i Dalmacija i Istra, a i Slovenci imaju Promorje). Neki drugi će pak reć "Sjeverni Jadran" - što opet nije točno jer bi prije Istra tamo spadala, neki pak misle da smo "Srednji Jadran"  - područje koje bi prije pripadalo Zadru, a uostalom ako imamo sjeverni jadran, gdje je onda južni, i zašto se tako ne zove?
Zato jer se zove Dalmacija, jer su se Dalmati(nci) izborili da zadrže svoje povijesno ime, sa potpunim pravom kao što ga imaju i (H)Istri-jani!
I sad kada se napokon počelo raspravljati o našem djelu Jadrana upravo sada je pravi trenutak da se i mi izborimo za ime koje nam pripada. Imamo dovoljno Liburnijske baštine, znanja, običaja i dostignuća Liburna za ih promovirati, za ako treba od njih stvoriti ime koje će napokon i meni dati teritorijalnu pripadnost!
I nema govora da od Primorca ,Primorsko-goranca ili  Kvarnerca postanem Jadranac!!!
Neću i gotovo.
Ja sam Liburn i želim da me tako zovu, pa makar kao i u naslovu ostala POSLJEDNJI LIBURN, ali pravo na to ime ne može mi nitko osporit!
Još jedan razlog za Liburniju: Razdvojenost ovoga kraja tj "sitničavost" nikada se jedan Bodul neće nazvat Primorcem (jer primorac živi na obali), niti će se jedan Grobničan nazvat Primorcem niti Kvarnercem, ostat će i dalje Grobničan, a niti će se pravi Riječan ikada nazivat Jadrancem, jedini naziv koji pripada svima nama i koji bi sve nas obuhvatio je Liburn. Isto kao što se u "Južnom jadranu" svi nazivaju dalmatincima jer osjećaju da to ime pripada i da su pod tim imenom objedinjeni.
Ja sam Liburn i želim da me tako zovu, pa makar kao i u naslovu ostala POSLJEDNJI LIBURN, ali pravo na to ime ne može mi nitko osporit!
Teuta-Ika @ 20:33 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, lipanj 6, 2008
Ovo zaista ne mogu vjerovat!!!
Kopiram sa Rijeka danas"
Regija Kvarner na svjetskoj turističkoj karti predstavljat će se kao Jadranski zaljev .
Nova brand priča Kvarnera dio je prve faze radne verzije Strateškog marketinškog plana turizma Kvarnera od 2008. do 2015. godine koju izrađuje Institut za turizam iz Zagreba, a prezentirana je jučer u crikveničkom hotelu »Therapia« .Jadranski zaljevzaljev »wellbeinga - novim sloganom želimo poručiti da se nigdje nećete osjećati bolje nego u zaljevu »wellbeinga«, kazao je Tony Hodges čije je izlaganje popraćeno velikim aplauzom podrške brojnih turističkih djelatnika s Kvarnera.
Direktorica Turističke zajednice Primorsko-goranske županije Gordana Medved naglasila je važnost izrade ovog dokumenta čija je radna verzija prošla niz radionica po terenu, te najavila skoru konačnu verziju.

Ovo mi je da prostite sa se izrigat!
Bjesna sam još od jučer od kada sam to pročitala. Neka mi nakon ovoga nitko ne kaže da se ovom djelu "lijepe naše" konstantno ne zatire identitet! Nije dosta da nas stanovnike nazivaju bezlično, bezvezno i beznačajno "primorcima" nego ćemo uskoro postati "Primorci koji žive u Jadranskoj uvali!". Toliko sam bijesna da ćete mi nadam se oprostit na riječniku ali jednostavno se ne mogu suzdržat. Nabijem ja onogo tko se sjetio ovako "genijalne ideje" tako da se uskoro neće znat jesam li ja stanovnik Rijeke ili Ancone. Za mene  ima preko tisuću Jadranskih uvala na primorju, i napokon mogu zahvalit svima onima koji su na mojoj anketi (sa strane) na pitanje tko sam ja, napisali da sam kurac!!
Eto ako do sad i nisam bila, sa ovim slavnim "brand stručnjacima" postat ću uskoro "kurac od hrvata" (namjerno malim h, jer smo izgleda toliko maleni da nas nitko i ne primjećuje), pa umjesto da sami odlučimo kako ćemo se vani predstavljat, to za nas radi Zagreb, i englezi, a predstavnici naše regije to svo sranje poprate velikim aplauzom! Nabijem i njih!
Pretpostavljam da je netko za ovu studiju dao masne pare, a ja obećajem da ću napraviti što god mogu da tu studiju srušim, a bome po meni netko bi morao dobit i otkaz! 
Znači uskoro ću postati primorac, stanovnik "primorsko goranske" županije (nalazi se uz more i kraj planina) u Jadranskoj uvali. Ma stručnjaci gonite se u 3 p**** m****!!!!


P.S. Danas je moj kompletan post ( ponešto cenzuriran iz objektivnih razloga) objavljen na "Radio Rijeci" a kolege iz "Rijeka danas" kojih sam ja citirala, sada citiraju mene:

http://www.rijekadanas.com/vijesti/index.php?subaction=showfull&id=1212754212&archive=&start_from=&ucat=2&
Teuta-Ika @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 5, 2008
Eto za nešto više od mjesec dana počinje Brest. Smotra brodica, pomorstva, povijesti pomorstve itd u Brestu. Trebala je i "Liburna Liburnica" da otputuje, ali je bilo previše baba, pa od djeteta ništa.
Drago mi je da su Višani uspjali u svom naumu i restaurirali "brodicu" (na slikama ćete vidjeti zašto je pod navodnicima) koja je tridesetak godina stajala zaboravljena...
I ne samo da su ju super restaurilarli nego sa njom namjeravaju sve do Bresta!
2,90 velik,ovo je jedini preživjeli guc tj. za razliku od falkuše koja je replika ovaj je original!
Dobili su status počasnog gosta i jedino je njima dopošteno da i doplove sa njim... 
Put će trajat 40 dana,imaju preć 550 nautičkih milja...






Dečki kapa dole!
Teuta-Ika @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, ožujak 28, 2008
Uvijek pomalo surfam i potrazi za jos nekim podacima o Liburnima, pa sam malo prije naletila i na ovo:

Špiljski nalazi hvarske kulture otkrivaju poznavanje brodova 3500 godina prije Krista. Na vesla i jedra plovile su ilirske ratne liburne, starohrvatske sagene i kondure po jadranu i širom Sredozemlja. Hrvati su vrsni brodograditelji i pomorci od davnih vremena; jedrenjacima su plovili preko oceana i istraživali Novi svijet. I danas grade brodove - od klasičnih drvenih jahti do supertankera koji plove svim morima svijeta. Tradicionalni leuti i gajete (brodice s jednim jarbolom) i danas služe ribarskim obiteljima. Obrok ribara i mornara tradicionalno čine ribe i plodovi mora začinjeni djevičanskim maslinovim uljem. 


I pitate se sto je tu sad diskutabilno?
Pa vrijeme, mjesto, sudionici...
Hrvati sigurno jesu vrsni pomorci od davnih dana pa sve do danas, samo podatak da se u Hvarskim spiljama nalaze slikice brodova nisu dokaz za to, jednostavno zato sto se spominje 3500 godina prije Krista i sto jednostavno u to doba na Hvaru nije bilo Hrvata, oni su se pojavili ni vise ni manje nego 10 stoljeca kasnije :)
Kada ce se napokon valorizirati zasluga Liburna cija se pomorska tradicija "usadila" u novopridosle Hrvate, koji kada su stigli zasigurno nisu bili pomorci, a kamo li jos dobri?
Naravno, ne zanemarujem ni Dalmate ni ostale Ilire i Grke, cija je pomorska orijentacija neosporna oduvijek! 
Sagena i Kondura JESU hrvatska bastina i to je u redu, ali spljski nalazi nisu i gotovo :)
Teuta-Ika @ 00:31 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008
Nadam se da ne smeta sto je tekst na engleskom, kopiram u potpunosti:

It seems, then, that there were at the north and at the south of Europe two great nations who knew the earliest arts, and commenced this struggle against physical nature, which our modern civilization continues with so much success. But both were subdued and cursed after their defeat by the war-like tribes, who looked upon work as servile labor, and made slavery the law of the ancient world. In Italy, where their first colonies settled at a remote epoch, the Pelasgians covered, under various names, the greater part of the coast. the coast. At the North, in the low plains of the Po, and along the Western coast from the Arno, there were Siculi, the founders of Tibur, a district of which was called the Sicelion; at the Southwest, the Chonians, Morgetes, and, above all, (OEnotrians, who had, like the Dorians of Sparta, public meals ; at the Smith-east, Daunians, Peucetians and Messapians, divided into Calabrians and Salentines, and said by tradition to come from Crete ; at the East, lastly, Liburnians, of that Illyrian race.
Teuta-Ika @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 18, 2008
Bez cementa, bez armature, bez strojeva gradilo se kod nas i prije nego su neke druge civilizacije dosle...
Liburni su gradili ovako:



Njihove gradevine nisi bile monumentalne, a kamenje je sluzilo iducim narastajima, za gradnju novih objekata, zato su njihove gradevine slabo ocuvane. Liburni su imali obraden kamen, koji mozda negdje sluzi i danas.

Teuta-Ika @ 00:03 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 17, 2008
Mirila su vezana za pogrebni običaj stanovništva koje je zbog udaljenosti od župne crkve i groblja svoje mrtve moralo nositi do groblja.

      Sve su skupine mirila locirane uz puteve kojima se prolazilo do mora i to na pola puta od naselja do groblja. Bez obzira na udaljenost i napor nošenja mrtvaca, pri nošenju mrtvac se nije smio odložiti na zemlju, te su se nosači izmjenjivali da bi lakše svladali težinu tereta i udaljenost puta. Odmoriti se, počinuti i odložiti mrtvaca na zemlju smjelo se jedino na određenom mjestu - mirilu - prvom stajalištu za počivanje od pokojnikove kuće do groblja. Položeni se mrtvac «izmjerio» po dužini tijela i mjera bi se «zabilježila» s dvije kamene ploče, pa se tek nakon pokapanja mrtvaca izrađivalo mirilo.
Mirila su za velebitsko stanovništvo bila značajna kao obilježje kulture. Ona su označavala kult prema pokojniku, zato su bila važnija od groblja na kome je pokopan mrtvac. Nakon pokapanja pokojnik se nije više obilazio niti se dolazilo na groblje sve dok netko opet ne umre. Razlog tome je najčešće velika udaljenost planinskih naselja od mjesnog groblja kao i to što se smatralo da je u grobu pokopano «samo tijelo bez duše, koja je ostala na mirilu». Umjesto toga mirila su označavala spomen na pokojnika, kraj njih se prolazilo, pazilo na njihov izgled.


Ovaj običaj traje do 50-ih godina XX stoljeća nakon čega potpuno prestaje. Ono što čini osebujnost velebitskih mirila jesu njihovi ukrasi. Jedan od najčešćih motiva znak je križa, ali susrećemo i krug, spiralu, znak «X». Na mirilima su se sintetizirali ukrasni simboli ilirske, slavenske i kršćanske kulture, te su tako kao jedinstveni spomenici održali na Velebitu do danas.


Teuta-Ika @ 09:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 13, 2008
Priča počinje sredinom prvog stoljeća prije Krista u Ad turresu, obalnom lučkom naselju, gdje je Seks Metilije Maksim imao keramičarsku radionicu do kraja drugog stoljeća. Priča se nastavlja 2004. kada arheolozi pod naslagama tla, na pomoćnom nogometnom igralištu u Crikvenici, nalaze antičku keramičarsku radionicu.
Od senzacionalnog otkrića 2004. do danas arheolozi su "otvorili" 2000 četvornih metara terena na kojem su našli četiri tone keramike, uglavnom škarta koji se koristio za drenažu terena.
Prema nalazima i geofizikalnim istraživanjima pretpostavlja da se cijeli prostor radionice prostire na više od 5500 četvornih metara i sadrži objekte potrebne za sve faze proizvodnje keramike, od prostora za pročišćavanje ilovače, izradu predmeta od gline, njihovo sušenje, pečenje te skladištenje. Uz samu radionicu pronađeni su i dijelovi nekadašnje luke. Radionica se, naime, nalazila na mjestu nekadašnjeg utoka rječice Dubračine u more, danas je to središte Crikvenice. More je na tom prostoru nekada zadiralo duboko u kopno.
Prema nalazima, u radionici se proizvodila građevinska keramika, kućanska uporabna keramika i amfore, čija rekonstrukcija slijedi. U prostoru radionice otkriveno je više desetaka žigova vlasnika Seksta Metilija Maksima. Za sada nijedan njegov žig nije potvrđen na nekadašnjem prostoru Rimskog carstva, što nam govori da je riječ o lokalnoj radionici orijentiranoj na sjeverno Hrvatsko primorje.

Do sada su istražene dvije od četiri nađene peći, zapadna i istočna. Zapadna je za sada najveća, 8,5 na 6,5 metara. Istočna peć je veličine 3,5 na 2,5 metra. 


Teuta-Ika @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, veljača 15, 2008
Negdje na pola puta od Omislja pa prema uvali sepen (fulfinium- ove gore rusevine na naslovnici mog bloga) nalazi se stara Liburnijska utvrda - Fortica. Nisam htjela pisati o njoj dok nisam imala slike, pa sam eto danas "na noge" otisla Fortici u posjet.
Ovo je prilaz Fortici i vide se urusena kamenja, jer je utvrda bila dosta visoka, 


Sagradena je na brezuljku sa kojeg puca pogled na sve 4 strane, i bilo je nemoguce prici joj neopazeno.
Fortica je bila elipsastog oblika


Sastojala se od kule i kastela, potpuno zatvorenim metar debelim zidovima


Napustena je prije kraja 14 stoljeca


Bilo je tu i vise njih koji su se divili pogledu :)



I za kraj dio svodova nekakvog ulaza koji jos uvijek trazi staro mijesto na kojem su stajali

Ovo je neiskopani i neistrazeni dio Fortice, za kojeg se nadam da ce uskoro ugledati sunce



Teuta-Ika @ 00:13 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 14, 2008
Brojna akropolska prapovijesna naselja smještena na podbrđu oko Riječkog zaljeva, najčešće u blizini vode i mora, u međusobnoj vizualnoj komunikaciji tvore sustav gradina opasanih moćnim rubnim nasipom od suhozida. Veli vrh, Vela straža, Trsatski breg, Sv. Križ i Solin kronološki datiraju od brončanog do rimskog doba, a svjedoče o silnoj društvenoj organizaciji Liburna, pomorskog i primorskog naroda nastanjenog uz Kvarner i u Istri do Labina.
Teuta-Ika @ 00:32 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, siječanj 26, 2008
Prvi spomen hrastove bacve vezan je uz višemjesečnu pomorsku blokadu otoka Krka 49. godine prije Krista, u kojoj su sudjelovale vojske sukobljenih vođa Pompeja i Cezara. Zbog nestašice hrane Cezarove snage bile su prisiljene na proboj i bijeg prema kopnu. U morskom tjesnacu između Jadranova, rta Bejavca i otočića Sveti Marko odigrala se bitka zanimljiva i zbog uzgrednog spomena drvenih posuda - bačava za držanje vina. Cezarovi vojnici, mahom neplivači (novačeni sjevernoitalski Opitergini), načinili su improvizirane splavi, a zbog nedostatka drva koristili su dužice rastavljenih bačava. Prema tome, tada su stanovnici Kvarnera već bili upoznati s mogućnošću prijevoza i čuvanja vina u hrastovim bačvama, a ne samo u uobičajenoj ambalaži antičkoga svijeta – keramičkim amforama.
Teuta-Ika @ 23:06 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 24, 2008
O stupnju organizacije civilnog života u našem dijelu primorja znamo premalo pošto nedostaju pisani kameni spomenici. Za vladavine cara Tiberija posve je dovršena glavna cestovna prometnica između Akvileje i glavnog grada Panonije -Siscije (Siska), odnosno njezin ogranak prijeko Krasa prema Tarsatici (Starom gradu u Rijeci) i Seniji (Senju). Između Tarsatice i Senijc točno na pola puta (20 rimskih milja ili 29,620 km od svake točke) osnovana je postaja Turres ili Ad Turres. Na poznatoj karti antičkog svijeta, tj. precrtu iz 12. stoljeća rimskog izvornika (poznata kao Tabula Peutingeriana) ova postaja leži na obali mora (naznačena je kao okomito postavljena crtica na pravac ceste), dok se u pozadini pruža usporedni cestovni pravac (očito prolazi Vinodolskom kotlinom) na kome nema oznake cestovne postaje. Taj zaobalni pravae očito je imao manju važnost, no o postojanju manjih urbanih središta naseljenih domorodačkim stanovništvom svjedoči nam ime mjesta Raparia zabilježeno u popisu mjesta tzv. Anonima iz Ravenne, u kojem su sabrani podaci o naseljima iz vremena izmaka antike. Raparia (isti naziv spominje i nekoliko stoljeća kasnije bizantski car Konstantin Porfirogenet) jest iskrivljeno Varvaria (čitaj Barbaria, danas Bribir), poput korijena imena Bribira u Dalmaciji, što označava mjesto naseljeno domorocima (za Rimljane to su bili barbari).
Postaja Ad Turres spominje se i u putnom vodiču (Itinerarij Antonini) pisanom za vladavine cara Karakale u trećem stoljeću. kao i u već spomenutom vodiču Anonima iz Ravenne, što znači da je naselje ovog imena sigurno postojalo i nakon pada zapadnog rimskog carstva, za vladavine Ostrogota i Bizanta. O točnoj lokalizaciji položaja ovog mjesta do danas nema pouzdanih dokaza no to može jedino biti položaj između stupova vijadukta i obronaka kotorskog brijega uz lijevu obalu Dubračine u središtu Crikvenice. Badanj je tek vojnička utvrda kasnoantičko-ranosrednjevjekovnog doba, a Selce, sa značajnim tragovima rimske naseobine odgovara svojom veličinom, no presudan je položaj s nazivom Kotor nad središtem Crikvenice. Kotor jc doslovni prijevod imena Ad Turres (Kod tornjeva, Kodtora).
Teuta-Ika @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008

Karta stara osamsto godina, jedina sačuvana karta kojom su se služili kuriri Rimskoga carstva.Taj svitak pergamene dugačak gotovo sedam metara. Tabula Peutingeriana - najstariji prikaz rimskih cesta na kojoj su ucrtane poštanske stanice i u našim krajevima te njihove udaljenosti. 
To je kopija jednog antičkog rimskog itinerara, vjerojatno iz III.st.,
pronaðena u benediktinskom samostanu Tegelnesee u Bavarskoj.
Na 11 pergamentnih listova shematski je prikazano područje rimskog carstva od
Irske do Kine. Na karti su ucrtani gradovi i postaje na cestama, te udajenosti
jedniod drugih.



Uvecanu sliku moze se vidjeti na:
http://www.romancoins.info/Tab5.jpg

Teuta-Ika @ 22:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2008
Na podrucju današnjeg mjesta nalazilo se u predrimsko i rimsko doba naselje Corinium, kojemu se ime izvodi od keltske rijeci korio ("vladar") s latiniziranim sufiksom-inium. Corinium je bilo sjedište jedne od teritorijalnih zajednica anticke Liburnije uz rimsku cestu koja je vodila od Medvide (Hadra) preko Nadina (Nedinum) do Zadra (Jader). Ostaci te ceste još se i danas vide. Cini se da je u administrativno-politickom pogledu Corinium bio pod kompetencijom municipalnih magistrata iz Clembetae (Cvijina gradina kod Obrovca). Jedan epigrafski spomenik govori o utvrdivanju opcinskih medaša izmedu stanovnika Coriniuma (Corinienses) i Nediniuma, današnjeg Nadina (Neditae). U mjestu je bio razvijen kult domace liburnske božice Latre, kojoj je ovdje podignut i hram. 






Teuta-Ika @ 16:23 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008
Starigrad/Paklenica; liburnsko naselje, a zatim rimski grad. Spominju ga Ptolomej, Plinije, Ravenatis i dr. Za Tiberijeve vladavine dobio municipalno pravo i utvrde. Arheološki materijal iz nekropole 1. i 2.st. nalazi se u arheološkom muzeju u Zadru.

Teuta-Ika @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 17, 2008
Prostor današnje općine Čavle u povijesnom je smislu središnji dio nekadašnjega područja Grobničkog kaštela. Ono je  obuhvaćalo cijelo Grobničko polje, te okolne krajeve koji su gravitirali grobničkoj utvrdi, srednjovjekovnome feudalnom sjedištu knezova Frankopana i kasnije grofova Zrinskih.
U prapovijesti ovo, kao i šire istočno jadransko područje, nastavaju Liburni,  pleme čiji se razvoj može pratiti od brončanog i željeznog doba do nove ere kada potpadaju pod rimsku vlast  (1. do 5. st.) i gube svoja obilježja. Kao i drugdje, najznačajnije ostatke liburnske civilizacije u prostoru predstavljaju nekadašnja gradinska naselja, odnosno utvrđenja na uzvisinama i dobro branjenim prostorima. Najčešći toponim koji se vezuje za gradine je Gradac ili Gradišće, kakav susrećemo i ovdje. Međutim, strateški i obrambeni značaj ovoga područja dolazi još više do izražaja u prvim stoljećima naše ere zbog opasnosti od provala barbarskih naroda. Tako se u 4. stoljeću gradi na potezu od Rijeke (Tarsatica) prema Vrhniki (Nauportus) u Sloveniji obrambeni sustav s masivnim zidom i kulama, a njegovi su ostaci ubicirani na nekoliko mjesta na širem području Grobinštine. 



S obzirom na značaj graničnog područja, može se pretpostaviti da utvrda na grobničkoj uzvisini postoji već u antičko vrijeme, a danas očuvana struktura potječe iz srednjega vijeka. Kaštel Grobnik bio je ključna točka obrambenog sustava, jer je nadzirao polje i krak ceste prema Vinodolu. Vjerojatno je i Grobnik, poput Kastva poslužio kao utočište (refugium) bjeguncima iz antičke Tarsatice kad su je godine 799. razorili Franci. U 10. je stoljeću granica Hrvatske bila na Rječini, pa Grobnik opet postaje granična utvrda.




Teuta-Ika @ 00:19 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 14, 2008

Vinodol, zelena dolina koja se proteže od Križišća do Novog, bio je oduvijek kraj kroz koji se prolazilo i u koji se dolazilo.

 

Domovina je to Liburna i Hrvata, mjesto rimskih, bizantskih, franačkih, talijanskih i drugih utjecaja, ali i tatarskih i turskih provala. Unatoč svemu tome, tu se živjelo. Zemlja je tražila marljiv i štedljiv narod, ali je malo davala.

Gospodarstvo Vinodola određivalo je i način prehrane ljudi. Od davnina  zemlja je bila osnov življenja. Sijala se šenica, jačmik, sirak i proso. Sadio se kronpir, ripa, zeli, merljin, kapula, česan i dr. Stočarstvo je također imalo značajnu ulogu u privredi ovog kraja. Pašnjaci i sjenokoše za vrhon i v gori, pogodovali su uzgoju drobne živine (najviše ovaca) i vele živine-krava, kako to spominju još i srednjevjekovni dokumenti.

 

Podneblje je pogodno i za uzgoj voća, naročito ČRIŠANJ, SMOKAV I TRSI (vinove loze) po kojoj je cijeli kraj dobio ime.

 

U starijim vremenima kuhalo se na otvorenom ognjištu, kakvo se još rijetko može vidjeti u ovom kraju. Obično je bilo nisko, tek za jednu stepenicu izdignuto iznad poda, sa NAPOM koja je skupljala dim i usmjeravala ga u dimnjak, a ujedno je služila i kao polica za tanjure, lonce, zdjele i dr. Na ognjištu se nalazilo i zglavnik na koji su se naslanjale cjepanice za oganj ili se stavljalo već zgotovljeno jelo da se održi toplim. Tu je bio i popičak kojim se žeravica razgrtala ili stavljala na čriplju ispod koje se pekao kruh.

Iznad ognja visio je kotlić obješen o kumeošte.

 

Najčešća jela na domaćoj trpezi bila su pripremljena od fažola, kronpira, kiselog zela, ripi, črnoga zela, a sve to uz obaveznu kašu i palentu. (Meso je bilo vrlo rijetko na jelovniku, a kad ga je i bilo tada je to najčešće kokoš ili BRAVINA.

 

Jelovnik se često popunjavao i samoniklim biljkama, koje su se sakupljale od proljeća do jeseni, a to su najčešće bile šparoge, divlja riga, maslačak, koromač, te plodovi jagoda, turčina, oškorušav, čredav, mukovnic, drenjulav, glogulj, šipka idr. Unatoč škrtoj zemlji i malom broju namirnica, koje su domaćicama ovog kraja bile dostupne, domaća kuhinja pokazuje i određenu maštovitost.

Teuta-Ika @ 02:15 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, siječanj 12, 2008
Starom Crikvenicom smatra se naselje Kotor, smješteno na vrhu obližnjeg istoimenog brežuljka. Najstarije materijalne tragove čovjekovog življenja ostavilo je Liburnsko stanovništvo, a od Rimljana ostao je naziv Ad Turres, kojeg su Hrvati po doseljenju u ove krajeve preveli kao Kod tor (kod tornjeva). 



Kontinuitet ljudskog življenja na ovim prostorima možemo pratiti unatrag više od 30 stoljeća. O tako dugoj naseljenosti svjedoče arheološki nalazi mačeva, kopalja, nakita te ostaci brojnih prapovijesnih naseobina, smještenih na zaravnjenim vrhovima brežuljaka nadomak mora. Njihovi graditelji i stanovnici, prvo Japodi, a od 4. st. stare ere Liburni, s ovih su uzvisina nadzirali uski kanal između kopna i otoka Krka, a s druge su strane kontrolirali prastari prometni pravac kroz Vinodol.

Prirodno zaštićene uvale pružale su utočište i rimskim trgovačkim brodovima, a jedna od takvih sigurnih luka bila je smještena u nekad plovnom, širokom ušću crikveničke rječice Dubračine. Tek površne arheološke procjene otkrivenih nalaza daju naslutiti da su luka i naselje stari najmanje 2.000 godina.




U doba kasne Antike, duž morske obale vodio je jedan odvojak važne rimske ceste, koja je polazila iz Aquileje u Sjevernoj Italiji, preko Senije prema rimskoj provinciji Dalmaciji i u unutrašnjost

Kasnoantički geograf Peutinger (4.st. nove ere) zabilježio je na ovim prostorima naselje Ad Turres , po kojem je u novije vrijeme nazvano poznato turističko naselje u Crikvenici.

Teuta-Ika @ 23:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008
Atraktivan lokalitet, danas poznat kao Bribirska glavica, zbog mističnoga spoja prirode i drevnih građevina s razlogom je nazvan hrvatska Troja. Zbog svoga strateškog položaja punih je šest tisuća godina bio središnje naselje cijeloga kraja. Staro liburnsko naselje, rimski municipij Varvaria, mitski Bribir moćnoga hrvatskoga feudalnog vladara bana Pavla Šubića Bribirskog – sve su civilizacije prepoznale važnost toga na prvi pogled možda nevažnog brda. 





Teuta-Ika @ 10:46 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 30, 2007
Pretpostavlja se da je Velika Mrdakovica nekadašnji Liburnijski grad Arauzona. Arheološkim iskapanjima, prema bogatim nalazima metalnih kopči i nakita, staroga novca i ulomaka stakla
 
Velika Mrdakovica - Arauzona
i keramike, sa dosta sigurnosti možemo tvrditi da je tako. 


To je liburnsko-rimsko naselje s nekropolom čiji su najstariji slojevi datirani u 4. stoljeće prije Krista. U arheološkom istraživanju otkopano je približno stotinjak grobova. Mlađi slojevi obilježeni su helenističkim utjecajima, a najmlađi nalazi sežu do doba od 1. do 3. stoljeća prije Krista, u vrijeme rimske vladavine, kada se javljaju takozvani paljevinski grobovi u grubim keramičkim urnama. 


Pronađen je sklop stambenih zgrada izrađenih od fino tesanog kamena, spajanog glinom, a kasnije žbukom. Naselje je bilo omeđeno bedemima izgrađenim od lomljenog kamena i podijeljeno ulicama. Neke zgrade imale su u kamenu isklesane cisterne za sakupljanje kišnice. Ipak, najveća vrijednost mnogobrojni su i raznoliki nalazi staklenog obojenog posuđa. Drži se da se radi o najvrijednijem takvom nalazu na području čitavog rimskog carstva, a danas se sve nađeno čuva u Gradskom muzeju u Šibeniku. 

I nešto meni jako važno





Teuta-Ika @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 28, 2007
Prapovijesni kipić Velike majke, koju su štovali Liburni nalazi se u postavi Lošinjskog muzeja.
Kipić datira iz 7. na 6. stoljeće prije Krista. "Velika majka" bila je božica plodnosti.



Teuta-Ika @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 27, 2007
O povijesti proizvodnje paškog sira nema puno pisanih podataka. Ipak, doznajemo da je tradicija proizvodnje tvrdog ovčjeg sira na otoku Pagu iznimno duga i bogata, čak se to tisućljećima može mjeriti. Naime, na otok su prve ovce donijeli Liburni, oni su se prvi bavili ovčarstvom, proizvodnjom sira, bio im je to temelj opstanka.



Stara pučka predaja kaže kako paški sir ima vrlo izražena afrodizijačka svojstva. Je li to pravi razlog za mir u kući? Paški će ovčari reći kako u tome ima nešto. Ako ništa drugo, kažu, činjenica je da je nekada u ovčarskim obiteljima bilo više djece nego u obiteljima koje se nisu bavile ovčarstvom. 
Među biljem koje raste na Pagu, a koje ovce jedu, ima i trava koje utječu na spolnu sposobnost, odnosno imaju afrodizijačku moć.
Nema o tome literature, nema pravih podataka, imamo samo pučku predaju i iskustvo. No, što je u slučaju sumnje najbolje napraviti? Najbolje je probati paški sir i eto načina da se svatko uvjeri je li to tako ili nije.


Teuta-Ika @ 00:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 24, 2007
Ako nekoga zanima kako je cakavica izgledala nekada davno dok su njome govorili Liburni, evo jedna bas prigodna pjesma:

Vasẽy vrÿme godÿstja - Švÿtu mîr se_navÿstja,

Varoÿtba ditÿća - Ud_Štedÿve Marÿe

Štadÿva šîna roÿla - Hudòbi môc zlomìla,

Karstneh ošlobodìla - Unâ Štadÿva Marÿa,

Va_jarâh ga_spravla - nda mu_seklanla,

Tàr_ga šlat jubìla - Unâ Štadÿva Marÿa,

Angeli se sluzÿli - Nuôve sni sopìli,

Va_se milòšt iskàli - Zî Štondÿvon Marÿon,

Angel pšal nebêšni - Tàr kerôlin navÿštil,

Va_polnôc Buõg seroÿl - Ne žem zišvitlîl,

Kâ'va poldân švitva_bi - O' Štadÿva Marÿa,

Tarÿ kerôle'su priš - Šÿna Buôga esu_naš,

Tar_st se davàli - Štondÿvon Marÿon,

Sla Buôgu Vÿšnemu - Gošpodìnu semu,

Sionšvÿta zÿtije - st nebêšnu zdele,

Išukârsta roÿtvu - Ud_Štedÿve Marÿe,

Buôgu_se poklonìmo - Štondÿvon Marÿon,

Išukârsta hvalìmo - Tar_Štetydi casmo,

Seÿh milòšt prosìmo - Štondÿvon Marÿon.

Teuta-Ika @ 00:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, prosinac 22, 2007
O ove dane kada se prekopavaju recepti, ja sam se sjetila jednog na kojeg sam nedavno naletila.
Liburnijski pršut!
Radio se tako da se pršut prvo na kratko prokuhao u morskoj vodi, zatim lagano zapekao da bi se na kraju sušio na buri. Zvuči jako primamljivo, prosto neodoljivo, i sad sam u potrazi za time radi li ga još itko po tome receptu!
Ovo je izvorni Liburnijski recept.

Teuta-Ika @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 21, 2007
Opatijski medari su nedavno na sajmu meda u Osjeku predstavili svoju proizvodnju. Kako su se Liburne osim za gusarenje upotrebljavale i kao trgovački brodovi, tako su najčešće prevozili vino, maslonovo ulje i med...



Svaka čast za ovaj suvenir, ljep, poseban i efektan! Bravo!
Nije ni čudo da je ovaj suvenir osvojio prvu nagradu.
Teuta-Ika @ 00:07 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 18, 2007
Kopirano sa stranica o Rabu :

NAJSTARIJA POVIJEST, PRVI SPOMEN IMENA OTOKA I STANOVNIŠTVO
Prve pouzdanije podatke o najstarijoj povijesti nalazimo u starim grčkim putopisima i vodićima pomoraca. Skilaks Kariandonski (4. st. pr. Kr.) u svojim geografskim spisima pruža nam još kvalitetnije spoznaje o liburnskim otocima, pa tako i o Rabu. Nekoliko grčkih i rimskih geografa spominju u svojim geografskim spisima otok koji bi po svemu sudeći trebao biti Rab. U tim spisima Rab se spominje pod imenom Arba. Korijen tog imena dolazi najvjerojatnije od ilirskih liburna, najstarijih stanovnika Raba za koje povijest zna. Naime, na položaju današnjega grada Raba nalazilo se ilirsko-liburnsko predrimsko naselje kojeg su ilirski liburni nazvali Arba. Teško je utvrditi koliko je ime Arba staro ali javlja se najkasnije od početka željeznoga doba od kada su uglavnom poznati ostaci naselja, obzirom da ilirski liburni nisu gradili gradove i utvrde. Naime, liburnsko-ilirsko Arb, znači taman, mračan, zelen, pošumljen, stoga bi naziv Arba trebalo shvatiti kao toponim koji je imao značenje “Crni otok” vjerojatno zbog crnogoričnih šuma kojih je nekoć na otoku bilo mnogo. Od 1. st. po Kr. spominje se kod više grčkih i rimskih pisaca pod imenom Arba, Arva. U srednjovjekovnim latinskim ispravama nalazimo naziv Arbe, Arbia, Arbiana, Arbitana a najčešće Arbum. Slavenski Hrvati su u duhu svoga jezika Arbe preinačili u Rab vjerojatno već u 7. st. po Kr. tj. nakon dolaska prvih Slavena na otok. Najstariji dosad poznati spis, u kojemu nalazimo hrvatski naziv Rab je latinska isprava utemeljenja rapskog franjevačkog samostana sv. Eufemije iz polovice 15. st. 

SUKOB LIBURNA S GRCIMA
Sukob Liburna i Grka počeo je već u 8. st. pr. Kr. Iako su se Liburni žestoko opirali, Grci su stalno nadirali sve dublje u po¬dručje Jadranskog mora. U povijesnim zapisima stoji da je godine 365. pr. Kr. došlo do žestokog pomorskog okršaja između Liburna i Grka negdje u blizini otoka Krka i Raba, i u toj su bici Liburni bili po drugi put potučeni. Grčki vođa Dionizije mlađi iskoristio je tu pobjedu i na sjevernojadranskim otocima sagradio više vojnih utvrđenja, koja je trebalo da onemoguće Liburnima ponovno preotimanje tog područja.
Pretpostavlja se da su ''ruševine Sv. Damjana'', ''Kašteline'' u Kamporu i ''Punte zidine'' u Loparu ostaci upravo tih vojnih logora i naseobina. Grčki se vojni logor i naseobina tada podiže i u ilirsko liburnskom naselju Arba. Čitav jedan vijek Grci su lako vladali Jadranom, no nakon sklapanja saveza između ilirskih Ardejaca – čija se država nalazila oko Skadarskog jezera - i Liburna, Grci su polako gubili prevlast na Jadranu, najprije na sjevernom dijelu pa onda prema jugu. Kad su se Ardejci namjeravali domoći i posljednjeg uporišta Grka, otoka Visa, Grci Višani su zatražili pomoć Rima i tako postali rimski saveznici.
Teuta-Ika @ 23:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 17, 2007
Jedan meni jako nteresantan podatak o Belome, a vezano za "religiju". Do sada sam citala da se "Crna Gospa" stuje samo ja jugu Francuske i Spanije:

"U župnoj crkvi u Belom čuva se čudotvorni kip Crne Madone . Žene su je darivale bisernim ogrlicama moleći je za pomoć protiv sterilnosti. Smatra se da Crne Madone predstavljaju egipatsku boginju Izidu s djetetom Horusom , odnosno da su nastavak kulta Velike Majke ( Magne Matris ), koji su štovali mnogi drevni narodi, pa i Liburni. Ona je simbolizirala rođenje, plodnost i bogatstvo zemlje. "

I samo da Beli ne bi bio usamljen:
"Grb Marije Bistrice je u plavom štitu Crna Madona s Djetetom okrunjena starohrvatskom krunom stoji na srebrnom polumjesec s vrhovima nadolje. Kip Crne Madone najvažnija je ikona u glavnom hrvatskom marijanskom svetištu u Mariji Bistrici. Zastava je žuta s grbom u sredini."






Teuta-Ika @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 16, 2007
Mrgar...
Građevina koja ne može a da vas ne oduševi, ima ih po Krku, i oduvijek su me fascinirali. Ne znam jesu li možda i oni "izum" od Liburna, ali budući da im se ne zna "starost" a ima ih najviše oko Baške, da su građeni kao suhozid, sve je moguće: Slike nisam mogla odolit a da ne "ukradem" sa fotozine.org od korisnika "Suludo" 



Mrgari su građevine u obliku cvijeta- rožice. Služe za prikupljanje i razvrstavanje ovaca. Pastiri ih par puta godišnje utjeruju kroz središnji prostor koji se naziva "sala"  nakon toga se odvajaju u "mrgare" -svaki vlasnik ima svoj. Tamo ih obilježavaju, cijepe, pregledavaju i slično, a nakon toga opet ih ispuštaju kroz salu na zajedničke pašnjake.



Posebnost "mrgara" je šta ih ima samo na otoku Krku i Prviću (čiji su pašnjaci u vlasništvu pastira sa Krka), a  zanimljivo je i da se mrgari još mogu pronaći i u Walesu i Islandu, od kuda samo na ta 3 mjesta u svijetu - nitko ne zna.


Teuta-Ika @ 00:12 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
subota, prosinac 15, 2007

U Kvarnerskom je zaljevu, uz Tršćanski zaljev more najdublje uvučeno u europsko kopno te je zbog toga ova otočna skupina oduvijek imala prometnu važnost. Preko ovih otoka vodio je Jantarni put kojim su trgovci s istoka prevozili robu u Europu.

U davnoj prethistorijskoj prošlosti ta dva otoka bila su jedan otok - Apsyrtides. Iz toga doba datiraju ostaci prethistorijskih građevina na tom području. Antički naziv za ove otoke bio je Apsyrtides Psyrtides Nesoi što u prijevodu znači Osorski otoci iz razloga što je glavni grad i središte ove otočne skupine u staro doba bio Osor.

Od 1600. g. prije Krista otoci Cres i Lošinj pripadali su plemenu Liburna. Liburni su bili vrlo iskusni pomorci i hrabri ratnici te su vjerojatno još oni prokopali otok Apsyrtides na njegovu najužem dijelu radi bržeg kretanja sjevernim Jadranom. 
Mali Lošinj najveće je naselje na jadranskim otocimaLošinj je kolijevka mnogih tradicija i središte brojnih zagonetki. Ovuda je projedrio Odisej, doplovili su Argonauti, Liburni su ostavili svoje kamene bitve, a Rimljani pogubljene liburne, preuređene forume i zatrpane mozaike.




Za razliku od ostalih naselja na Cresu i Lošinju koja su željela biti što nepristupačnija s morske strane, Osor je nastao na morskoj prevlaci koja je bila za 900 m šira nego danas. Ona je značila vlast nad morem, izvor bogatstva koji je trebalo braniti i održati. Osor je tako morao biti zaštićen te je njegovo prvo stanovništvo živjelo u liburnskoj gradini. Liburni su od Grka prihvatili gradnju kiklopskih zidina čiji se tragovi mogu naći u temeljima današnjih zidina. Iz ovog razdoblja najviše se može doznati iz liburnskih grobova. U jednom takvom je pronađeno dvije stotine jantararskih kuglica što dokazuje sklonost Ilira prema jantarskom ukrasu i bogatstvo jantarskih predmeta kojim se plaćala sloboda prolaza broda kroz umjetno prokopan kanal.


 Na prostoru Cresa i Lošinja registrirano 66 Liburnskih gradina.

Teuta-Ika @ 00:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 10, 2007
Ovo je stara vijest, od 5 mjeseca ove godine, al pokroviteljstvo naravno traje za sve brodice koje idu u Brest, pa tako važi i za Liburnu.


Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić primio je izaslanstvo ekspedicije «Gajeta Falkuša Brest 2008.» koje ga je upoznalo s pripremama za prezentaciju hrvatske pomorske, ribarske i brodograditeljske baštine na najvećem svjetskom festivalu mora i mornara koja će se održati u Brestu, u francuskoj pokrajini Bretanji, u srpnju 2008. godine. Na tom festivalu Hrvatska će biti predstavljena kao»specijalni počasni gost» zahvaljujući gajeti falkuši koja je izabrana među deset najzanimljivijih tradicionalnih barki svijeta na festivalu u Brestu 2000. godine. Ovime je, prema riječima Joška Božanića, predsjednika neprofitne kulturne ustanove «Ars halieutica», Hrvatska dobila priliku da osim flote hrvatskih tradicionalnih barki postavi i «hrvatsko selo» na tisuću i pol kvadratnih metara izložbenog prostora na kojem će biti predstavljeni hrvatska etno-glazba, gastro-enološka kultura te tradicionalni obrti, ribarska, brodograditeljska i nautička umijeća. Predsjednik Mesić, pokrovitelj hrvatske ekspedicije «Gajeta Falkuša Brest 2008.», naglasio je da će ovaj festival biti prilika da se pred milijunskom publikom promovira hrvatska maritimna baština, ali i hrvatski turizam. U izaslanstvu su bili prof.dr. Joško Božanić, predsjednik Neprofitne kulturne ustanove «Ars halieutica», Tonka Ivčević, gradonačelnica Grada Komiže, Tonči Božanić, predsjednik Ceha ribara Obrtničke komore RH, Plamenko Bavčević, menadžer Neprofitne kulturne ustanove «Ars halieutica» i Saša Lukić, glazbeni producent.
Teuta-Ika @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, prosinac 9, 2007
Na Pomorskom fakultetu u Rijeci održan je okrugli stol o Liburni, prisutni su bili svi inicijatori (pa tako i ja ;) ) 

U uvodnoj riječi dekan Fakulteta prof. dr. sc. Pavao Komadina podržao je hvalevrijednu akciju izgradnje broda liburna koji bi predstavljao naš primorski kraj na Svjetskom festivalu mora i mornara - Brest 2008., koji se svake četvrte godine održava u Brestu, Bretanja, Francuska. Ideja se rodila spoznajom da ovaj naš kraj na karti Jadrana nije upisan s brodom koji bi nas tamo predstavljao. Želja je uključiti županiju, grad, turističku zajednicu, cijelo pomorsko gospodarstvo regije i stručnjake u ovom području u ovaj veliki i značajan projekt.  

Na spomenutom Festivalu okuplja se preko 2000 povijesnih brodova i njihovih replika, s pet kontinenata, a obiđe ga preko milijun posjetelja. Na temelju dosadašnjih uspjeha nastupom falkuše na mnogim sličnim manifestacijama, iduće godine Hrvatska ima status “specijalno počašćenog gosta”. U Hrvatskom selu, osim brodova, prikazat će se i ostala naša maritimna kultura, folklor i gastro ponuda. Predviđeno je da Hrvatsku predstavljaju: batana (Rovinj), condura (Zadar), gajeta (Murter), leut (Split/Korčula), trupica/lađa (Neretva), falkuša (Vis) i bracera (Dubrovnik).

Kap. Dinko Zorović u kratkom je izlaganju iznio rezultate dosadašnjeg istraživanja liburne.

Liburni su imali svoju liburnu koja je bila toliko dobra da su je Rimljani prihvatili kao svoj ratni brod pod istim nazivom liburna. O izgledu liburne malo se zna. Najbolje je prikazana uklesana u bareljefu “Stela di Novilara”, gdje začuđuje da ima kormilo što je možda i dvije tisuće godina prije ponovnog “otkrića” kormila.

Na osnovu većeg broja stručnjaka koji su ponudili svoju pomoć u realizaciji plovila, brojnih studija “Stele di Novilara”, pronađenih ostataka šivane liburnijske serilije u Ninu, kao i literature na temu starih plovila, nameće se potreba da se upravo naše područje treba ponositi plovilom koje je ovdje niklo te sagraditi repliku koja će s ponosom predstavljati naš primorski kraj. Nakon njene izgradnje i prikazivanja u Brestu, predlaže se njeno smještanje u dvorište Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja u Rijeci te uključenje u popis fundusa Muzeja. Ukoliko se pokaže pogodnim, može se ljeti liburnu pokazivati u našim turističkim centrima demonstracijskim plovljenjem, izlagati je na sličnim festivalima kao što je to u Brestu, kao i koristiti je u filmskim i kazališnim predstavama.

Prisutni, među kojima su bili i kap. Marinko Dumanić, predsjednik Skupštine  Primorsko-goranske županije, kap. Nikola Mendrila, pročelnik Upravnog odjela za pomorstvo, promet i veze, predstavnik Gospodarske komore, inženjeri, kapetani, i stručnjaci,  podržali su ideju izgradnje liburne.






Teuta-Ika @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, prosinac 8, 2007
Koga zanima više pročitati o izložbi u Brestu, na kojoj će se ove godine pojaviti i Liburna Liburnica , ima ovdje link:

http://www.brest2008.fr/en/

http://www.brest2008.fr/en/on-the-water-and-on-the-quays/guests-of-honour/croatia.php

The idea of a Croatian village at BREST 2008 originated at BREST 2004. To be more precise, it started on Wednesday 14th July around a pitcher of excellent red wine from Dalmatia during a lively discussion between Josko Bozanic, Thédo Fruithof and Anne Burlat on board the gajeta fishing boat "Comeza Lisboa", which was moored in number three dock. It would appear that this was not really the drink talking, or the excitement of the moment, because two and a half years later, the foundations were laid and everything was in place for there to be a wonderful, strong Croatian presence at the Brest Festival.- opširnije:

http://www.brest2008.fr/actualite/actualite.php?g_id_actualite=63&g_cle_actualite=exca10986570353xoa13200706



Teuta-Ika @ 21:40 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 7, 2007
O životu i ponašanju Liburna fra Filip Grabovac kaže: "Liburneži uvik ljudi biše zli, opaki, nevirni, lupeži morski i zemaljski, već što bi u nji običaj ovi jedan dobar, to jest na konak bi svakoga primali, znana i neznana, i častili bi što bi više i lipše mogli. I ovo u nji bijaše običaj, da tko ne bi primio putnika i učinio, kako reko, tada bi mu kuću sažegli."
Teuta-Ika @ 22:04 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 6, 2007
Uspjela sam pronaći nešto što bi se nazvalo polu slika-polu maketa. Autor je Žagar- i to su svi podaci meni poznati.
"

Materijali: željezo, gips.Konačna obrada bronziranje metalom sa dodatkom kiselina za oksidaciju.Svi objekti izložbe montirani su na ploču od crnog iveraka debljine 22 mm.Svi izložbeni primjerci mogu se montirati na zidove objekata i bez podložnih crnih ploča od iveraka."








Sa jednom mojom opaskom na pramac Liburne koji je uvijek bio izvijen prema naprijed!

Teuta-Ika @ 17:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 5, 2007
Općina Raša:
Opis: Najmlađi gradić u Istri je Raša, mjesto koje se počelo gradit sredinom 1936. godine na rubu tek isušenog Krapanskog zaljeva, uz neposrednu blizinu rudarskog okna. U početku se to buduće moderno rudarsko mjesto trebalo zvati Liburnia, ali se kasnije naziva po obližnjoj povijesnoj rijeci Raša, Arsia.
Teuta-Ika @ 23:36 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 4, 2007
Kaže se da su Liburni, osim što si bili dobri pomorci bili i dobri graditelji. Dokaz za to su upravo mnoge zidine, neke i posve dobro očuvane do današnjih dana. Tako uza mnogobrojna nalazišta svakako moram spomeniti par njih, npr Nin (Aenona)



"

Keramički nalazi upućuju na to da su na području Nina prvi stanovnici obitavali i više od 5000g. pr.Kr., a prvo naselje (Aenona- č. Ajnona) je osnovano oko 900.g. pr.Kr., početkom željeznog doba. To je učinio narod Liburna, a nalazi nađeni na području Nina govore mnogo o njihovoj snazi na Jadranu.

U prapovijesti su oni vladali Dalmacijom. Liburnija bijaše ilirsko područje između Raše i Krke. Njeni stanovnici bili su dugo poznati pomorci, i opisivani su kao gospodari Jadrana. Postoje čak rimski zapisi gdje se izraz 'pomorska dominacija' zamijenjuje 'liburnskom vlašću'. I sami Rimljani su, nakon što su osvojili ovo pleme, preuzeli njihove brze i spretne brodice sačuvavši liburnsko ime. "

Ne smijem propustit niti Podgrađe (Asseriju) jedno od bogatijih nalazišta:
"


Ostaci grada Asserije najvažniji su povijesni spomenik iz antičkog doba na benkovačkom području, a i šire. Nastanak Asserije seže čak u željezno doba. Asseria je bila važno naselje i središte jedne od liburnskih zajednica. Grad je bio dug 850 i širok 150 metara. Bio je središte Asserijata, a nalazio se na cesti koja je spajala koloniju Jader s ostalim municipalnim središtima Nedinumom (Nadin), Varvariom (Bribir) i vojnim logorom u Burnumu (Ivoševci). Teritorij Asserije sezao je na sjever do mjesta Bruške, i na istok do Dobropoljaca. Granice su morale postojati radi sukoba u vezi s ispašom stoke. Iz vremena rimskih careva Tiberija, Nerona i Vespazijana sačuvani su natpisi međaši, koji govore o tim razgraničenjima. "




Svakako moram navesti i grad Rab:
"

Otok Rab su u pretpovijesti naselili ilirski Liburni. Prvi put se spominje 360. godine prije Krista, a Rimljani su ga zauzeli pod imenom Arba u II. st. prije Krista. Nakon propasti Rimskog imperija nastupa razdoblje nesigurnosti i postupnih promjena. Podjelom Rimskog carstva na Istočno i Zapadno, grad i otok Rab potpadaju pod Zapadno rimsko carstvo. "


I još jedno majstorstvo "suhozida" Liburnijsku "voltu" ili "luk"




Kaže se da svaki kamen u volti, u svojoj težnji da padne - čini luk jačim!


Teuta-Ika @ 18:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 2, 2007
Ne mogu ubaciti u komentar pa moram postavit novi post za one koje zanima lokacija Male luke

Teuta-Ika @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare


Ovo je Mala luka u okolici Baske na Krku.
Pretpostavlja se tj tek nedavna iskopavanja potvrdila su prisutnost Liburna vec u davna vremena u toj luci. Kako su pokazala tek prva iskopavanja, nekada davno tu su se gradili brodovi- najvjerojatnije bas Liburne. Jos uvijek se vide nekadasnji navozi.
Odmah iznad Male luke ilo je liburnijsko naselje Korintia, tj utvrda kruznog izgleda, ciji su vanjski zidovi vidljivi i danas. Liburni su bili poznati bas po "suhozidu" vrsti slaganja kamena bez vezivnog materijala.



U Korintiji su nadeni nalazi iz razlicitih razdoblja. Pa su tako tragove ostavili Rimljani sa svojoj "vilom" , anticki grobovi ali i Liburni sa svojim predmetima iz zeljeznog doba, tj iz 8 stoljeca B.C.

Teuta-Ika @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, prosinac 1, 2007



Slično kao okolni suvremenici, i Liburni su bili mnogobošci, ali zbog baštine matrijarhata sva dosad poznata liburnijska božanstva nose samo ženska imena. Najvažnija božica im je bila Anzotica koja odgovara rimskoj Veneri i grčkoj Afroditi, a Ica je vodena božica izvora i približno odgovara Dijani. Ostale manje poznate liburnijske božice po imenu još su bile npr. Latra, Sentona i Iutossica, ali su njihove uloge nejasne.

Po tipu grobova Liburni se jasno razlikuju od susjeda: njihovi kosturi uvijek leže bočno u skvrčeno-sjedećem položaju, a u muškim grobovima nikada nema oružja kao kod inih Ilira.

Teuta-Ika @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007
U blizini Ravene u Italiji pronađen se spomenik podignut vojniku sa Liburne, datiran u II stoljeće prije krista




sa vrlo jasnim natpisom, vojnikovo ime bilo je Mon(?)us . osoba koja je platila spomenik nosila je ime Cocneus - vjerojatno njegov kolega. Ime Liburne na kojoj je plovio bilo je Aurata, ( Dorata)- "Zlatna"

Na povećanoj slici bolje se uočavaju detalji "ratnika"



Po svemu sudeći (zaštita i ukrasi) radilo se o "rukovodećem" kadru.
Teuta-Ika @ 21:59 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 28, 2007
Kako je poznato, Liburni su se bavili piratstvmom, a bili su (vjerojatno radi toga ) često i napadani, pa su svoje brodice opremali "rostrumom" - "rogom" na provi broda, ispod vodene linije. Tim bi rogom napravili oštećenja na protivničkim brodovima, i kada se brod topio trebali su brzo uskočiti na njega i "spasiti" što se dalo izvuć :)
Radi toga su koristili (na kasnijim modelima) jednu vrstu mosta, kako bi brže obavili zadatak:



Ne zna se točno čiji je izum bio ovaj "most" ali se za rostrum pretpostavlja da je nastao kod Liburna




Kako se vidi na slici, bilo je često i ukrašavanje brodica, pa je tako po boku znalo bit nacrtano oko, ili pak kit !
Teuta-Ika @ 17:27 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007
Brest 2008 Is Inviting Croatia
They are coming back in even greater numbers!

(eto su i oni spomenuli i desetu brodicu- ma da joj ne spominju ime)

Through the impetus of Josko Bozanic and Velimir Salamon, who had brought the magnificent traditional sailing ship "Comez Lisboa" to Brest 2004, Croatia returns to Brest with a delegation primarily linked to the work of the "Ars Halieutic" foundation, which works towards renewing the Croatian maritime heritage and has just obtained the high-placed sponsorship of the President of the Republic.

Fleet: Ten or so authentic, traditional craft, representative of the Croatian Adriatic coast, among which, the “Condura Croatica", a replica of an early warship from the 12th century, and “Gospa od Mora” (Our Lady of the Sea), currently under construction and which will be launched at Dubrovnik next 15th of August.

Koga zanima vise o toj manifestaciji:
http://www.brest2008.fr/en/
Teuta-Ika @ 21:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Anketa
Koji sam ja kurac?




Kontakt
  • Kontakt
    teuta-ika@net.hr
Brojač posjeta
177931
Prijateljske stranice
Anketa
U kojeg doktora imate najviše povjerenja?



Index.hr
Nema zapisa.